Psiholog Sem Goldštajn za Psychology Today otkrio je zašto je dobro i korisno da djeca povremeno preispituju autoritet drugih, posebno svojih roditelja. Preispitivanje roditeljskog autoriteta omogućuje djeci da razviju svoju individualnost, definišu se i stvore vlastiti identitet.
Razvijanje kritičkog mišljenja
Kada djeca izazivaju autoritet roditelja, počinju razvijati kritičko mišljenje. Preispitujući pravila i tražeći objašnjenja, uče analizirati situacije, razmatrati različite perspektive te procjenjivati valjanost pravila, očekivanja i uputa. Taj proces podstiče nezavisno razmišljanje i pomaže im oblikovati vlastite stavove, vrijednosti i uvjerenja.
Otkrivanje ličnih vrijednosti
Kroz čin izazivanja autoriteta, djeca istražuju svoje vrijednosti i uvjerenja. Dok preispituju pravila ili očekivanja, počinju identifikovati ideje koje im lično odgovaraju. „Raspravama i debatama s roditeljima, djeca postupno razvijaju moralni kompas i osjećaj integriteta“, ističe psiholog.
Isticanje individualnosti
Izazivanjem roditeljskog autoriteta djeca mogu naglasiti svoju individualnost i razviti snažan osjećaj vlastitog identiteta. Kada izraze svoje mišljenje i preferencije, počinju shvaćati da su njihove misli i osjećaji važni. Ovo spoznanje pruža im osjećaj osnaženja, oblikuje njihov identitet i gradi samopouzdanje, omogućujući im autentično kretanje kroz svijet.
Razvijanje vještina rješavanja problema
Izazivajući naš autoritet, djeca se suočavaju s preprekama i sukobima koji zahtijevaju rješavanje problema. Uče pregovarati i pronalaziti rješenja koja su u skladu s njihovim potrebama i vrijednostima. Taj proces razvija otpornost, samodisciplinu, prilagodljivost i kreativno razmišljanje u suočavanju s izazovima.
Izgradnja povjerenja između roditelja i djeteta
Kako pojašnjava psiholog, izazivanje „roditeljskog autoriteta“ može ojačati vezu između roditelja i djece. Kada roditelji reaguju otvoreno i s poštovanjem na djetetova pitanja, stvara se okruženje povjerenja i uzajamnog poštovanja.
Ovo povjerenje potiče djecu da traže smjernice od roditelja kada im je potrebno, a pritom zadržavaju svoju nezavisnost, čime se gradi zdraviji odnos između roditelja i djeteta. Često se šalimo o „strašnoj drugoj godini“, međutim, to je razdoblje u ranom djetinjstvu kada djeca počinju shvaćati da ne moraju uvijek raditi tačno ono što im se kaže, već mogu samostalno usmjeravati svoje ponašanje.
„Ovaj proces koji se počinje javljati u ranoj dobi, postavlja temelje za razvoj identiteta kroz izazivanje autoriteta. Iako to ponekad može biti neugodno, ključno je da roditelji prihvate i potiču djetetove izazove prema autoritetu“, smatra Goldštajn.
Time im omogućujemo slobodu da razviju kritičko mišljenje, otkriju lične vrijednosti, izraze svoju individualnost, razviju vještine rješavanja problema i izgrade povjerenje. Proces izazivanja roditeljskog autoriteta, a u nekim slučajevima i autoriteta izvan porodičnog okruženja, omogućuje djeci da pronađu svoj identitet te ih priprema da postanu nezavisni mislioci sposobni pozitivno doprinositi društvu.
