Na početku današnjeg ročišta sudija Vesna Kovačević je navela da pisani dokazi koju su sprovedeni su kopije kopija. Radi se o dokumentaciji Komisije za stambena pitanja.
Kako je navedeno, a kako je pojasnio i specijalni tužilac Vukas Radinjić, radi se o kopiji kopija dokumentacije koje kopije su pribavljene u prethodnom postupku.
Sudija Kovačević je kazala da sud nije dobio odgovor na dopis koji je upućen Vladi Crne Gore radi dostavljanja originalne dokumentacije.
I tužilac Radonjić je ukazao da je on, kao i sud, pokušavao tokom izviđaja da nabavi originalnu dokumentaciju ali da je ona ili uništena i da ne postoji.
Advokati iz redova odbrane su reagovali i ukazali da se radi o pravno nevaljanom dokazu. Oni su istakli da ni u optužnici nije navedeno da se radi o kopijama.
Na pitanje suda tužilac Radonjić je kazao da nije upoznao tokom saslušanja optužene da se radi o kopijama kopija i da ne smatra da mu je to bila obaveza.
On se pozvao na uporednu praksu Kasacionog suda Srbije, koji dozvoljava da kopija bude dokaz ako je izvornik nekog akta iz nekog razloga nedostupan, ne postoji.
Na to je reagovao advokat Vladan Đuranović i kazao da postoji praksa Vrhivnog suda Crne Gore na osnovu koje kopija nije dokaz kad nema izvornika i da nam ne treba praks suda Srbije.
Sud je odredio rok do 7.aprila do kada će čekati odgovor Vlade Crne Gore, kojoj će uputiti urgenciju radi pribavljanja origunalne dokumentacije.
Nakon toga, sud će na tom ročištu odlučiti i o predlozima odbrane da se sprovedu završne riječi i da se postupak okonča, da sud donese odluku.
Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo je ranije predalo neposrednu optužnicu protiv Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanje Vlahović, Suzane Pribilović, Damira Šehovića, Ivana Brajovića, Dragice Sekulić, Dražena Miličkovića, Osmana Nurkovića, Jelene Radonjić i Aleksandra Jovićevića.
Optužnica je podignuta zbog postojanja sumnje da su, u periodu od 2016. do 2020.godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
NAVODI TUŽILAŠTVA:
– Naime, okrivljenima se stavlja na teret da su, suprotno Odluci o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera, koja je propisivala da se rješavanje stambenih potreba ostvaruje prema planu za rješavanje stambenih potreba koji sadrži iznos sredstava za dodjelu kredita za poboljšanje uslova stanovanja, da se kredit za poboljšanje uslova stanovanja može dodijeliti u iznosu do 15.000 eura, a da se visina kredita utvrđuje na osnovu obima radova koje procjenjuje stručna komisija tadašnje Uprave za imovinu, bez plana za rješavanje stambenih potreba i procjene stručne komisije Uprave, odobrili i dodijelili stambene kredite za poboljšanje uslova stanovanja za 119 javnih funkcionera i zaposlenih u državnim organima i organima državne uprave, u iznosima između 17.500 i 40.000 eura, te im tako pribavili korist, a budžetu Crne Gore nanijeli štetu, u ukupnom iznosu od 2.604,740,59 € – naveo je ranije državni tužilac Vukas Radonjić.
Prethodno je u izviđaju utvrđeno da je odobreno i dodijeljeno 49 kredita u iznosu od po 40.000 eura, pet kredita u iznosu od po 35.000, 20 kredita u iznosu od po 30.000 eura, 30 kredita u iznosu od po 20.000 eura, 10 kredita po 25.000 eura, ali i krediti u iznosima od 29.500 eura, 28.000 eura, 25.920,76 eura…
– Takođe, pojedini krediti u iznosu od 40.000 eura su dodijeljeni i javnim funkcionerima koji su u svojim zahtjevima za rješevanje stambenih potreba od Komisije tražili iznose od 30.000 eura, a očigledno prekoračenje podnijetih zahtjeva je u suprotnosti sa Zakonom o upravnom postupku i sudskom praksom Upravnog suda Crne Gore – precizirao je ranije Radonjić.
