Spomenik Vladimiru Visockom u Podgorici podignut je 2004. godine kao poklon Moskve Glavnom gradu. Djelo ruskog vajara Aleksandra Taratinova predstavlja umjetnika sa gitarom, dok detalji poput lobanje dodatno oslikavaju njegov umjetnički put.
Ipak, danas su na spomeniku vidljiva oštećenja nastala usljed vremenskih uslova i protoka vremena. O značaju Visockog i samog spomenika, ukazao je za RTV Podgorica istoričar Veselin Savić.
„Vladimir Semionovič Visocki poznata je ličnost u eri Sovjetske Rusije i u tom kontekstu jedna od najznačajnijih ličnosti kulture tog doba i vremena i smatra da se je bio nosilac slobodne riječi u jednoj takvoj eri komunizma i gvozdene zavjese. Istaknuti pisac, istaknuti pjesnik, istaknuti filmski i dramski umjetnik koji je za sobom ostavio jedan bogat umjetnički opus i tragično preminuo u 40im godinama svog života“, naveo je Savić.
Iz Javne ustanove Muzeji i galerije Podgorice navode da je problem prepoznat i da je rješavanje u toku.
„U toku je tenderska procedura za sanaciju spomen obilježja Glavnog grada. Spomenik Vladimira Visockog nalazi se na listi prioriteta i po okončanju tenderske procedure prioritetno će se pristupiti sanaciji istog“, naveli su iz
Dok nadležni najavljuju sanaciju, istoričari podsjećaju da ovakvi procesi često zavise od administrativnih procedura, ali i da je važno očuvati kulturna obilježja grada.
„Smatram da Podgorica ima dovoljno sredstava da može da koriguje sva spomen obilježja koja su oštećena, tako da ne vidim neki problem, loš je kontekst ako se neka spomen obilježja urušavaju ljudskim faktorom, ali u ovom slučaju je zub vremena. Možda bi se nekad i ažurnije neka pitanja spomen obilježja rješavala, međutim same procedure sama birokratija svakako zna da koči određene procese po pitanju spomen obilježja“, istakao je Savić.
Spomenik u Podgorici ima i poseban značaj, jer je jedan od rijetkih posvećenih Visockom van prostora bivšeg Sovjetskog Saveza.
„Ovo nije njegov prvi spomenik, prvi spomenik dobio je u Moskvi 1995 godine, a kasnije 2014. u Rostovu na Donu dobija i drugi spomenik, ovo je njegov treći spomenik“, naveo je Savić.
Visocki je Crnu Goru doživljavao kao drugu domovinu, a u svojim stihovima slavio je hrabrost Crnogoraca i snagu žena koje su, kako je pisao, „suze lile ćuteći“. Njegova smrt izazvala je ogromnu pažnju javnosti – sahranjen je u Moskvi, uz prisustvo, prema procjenama, oko milion ljudi.
