Foto: Pixabay
Neformalno udruženje koji broji oko 45 osoba na dijalizi „Zajedno za novi život“ pokrenulo je peticiju kojom traže da Ministarstvo zdravlja Crne Gore, odnosno Nacionalno koordinaciono tijelo za presađivanje organa obezbijedi uspostavljanje saradnje sa Minskim naučno-praktičnim centrom za hirurgiju, transplantologiju i hematologiju radi transplantacije organa o trošku naše Države, kako je to učinjeno u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), a pošto Crna Gora nema uspostavljen sistem kadaveričnog donorstva.
Iz udruženja navode da nemaju srodnih donora za transplantaciju bubrega.
“ Rješenje naših problema nalazimo u transplantaciji u Bjelorusiji, za šta nadležni nemaju sluha. Tamo bi se najvjerovatnije mogli i transplantirati oni što čekaju jetru, pluća i srce. Insistiramo na Bjelorusiji jer nemamo alternativu, a bilo koja druga brža opcija nam je takođe prihvatljiva. Pokušali smo da pokrenemo peticiju na Vladinom sajtu, ali iz nekog razloga neuspješno, pa smo je objavili na https://www.peticije.online/zajedno_za_novi_ivot. Pravni osnov za naš zahtjev se nalazi u čl. 4 i 8 stav 2 Pravilnika o načinu i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje van Crne Gore („Sl. list CG“, br. 66/23), ali se isti ne primjenjuje pa smo prinuđeni da javno „prosimo“ za novac radi ustavnog prava na zdravstvenu zaštitu, čije ostvarivanje nam je uskraćeno nečinjenjem. Naime, opšte-poznato je da dugogodišnja kampanja podsticanja kadaveričnog donorstva nije zaživjela u Crnoj Gori, iz kog razloga je onemogućena saradnja sa Eurotransplant-om, a time i liječenje putem transplantacije organa velikog broja crnogorskih osiguranika. Na današnji dan na listi čekanja kadaveričnih donora bubrega (preminulih donora organa) je nas oko 45 osoba, koji smo mahom mlađi od 50 godina, koji nemamo srodnih donora, i kojima bi se putem transplantacije bubrega značajno poboljšao kvalitet života. Mnogi od nas su na hemodijalizi duži niz godina „, ističu u peticiji.
Troškovi ispitivanja i stavljanja na listu čekanja za transplantaciju bubrega (gdje se u prosjeku čeka osam mjeseci), kao i same operacije u Minsku (bez putnih troškova i troškova analiza dok se čeka organ, kao i troškova ljekova) po osobi iznose cca 64.000,00 eura, dok npr. troškovi godišnje hemodijalize u Crnoj Gori, koja nakon više godina značajno doprinosi oštećenju drugih organa i sistema organa, iznose cca 25.000,00 eura po osobi, objašnjavaju u peticiji.
“ U Bjelorusiji su po zakonu sva lica sa moždanom smrću donori organa, iz kog razloga imaju višak organa koje transplantiraju stranim državljanima nakon procedure ispitivanja i stavljanja na listu čekanja. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Komitet za zdravlje Bjelorusije potpisali su memorandum o saradnji zahvaljujući kojem se troškovi putovanja, ispitivanja, stavljanja na listu čekanja, analiza i transplantacije obezbjeđuju na teret Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske. Zašto naše Ministarstvo zdravlja ne uspostavi sličnu saradnju, kada se radi o ozbiljnom državnom centru za transplantacije? Zašto se ne formira ljekarska i pravna komisija koja bi obišla navedeni centar i otklonila sve etičke i druge nedoumice? Više desetina crnogorskih državljana je već o svom trošku uspješno transplantirano u navedenom centru! Član 69 stav 1 Ustava Crne Gore kaže: Svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu! Da li imamo mi! „, poručuju iz Udrženja Za novi život.
D.B.
