Iz Alternative Crna Gora kazali su u Dnevniku Gradske TV da već duže čekaju na odgovor Ministarstva za ekonomski razvoj u vezi sa produžetkom akcije Limitirane cijene ,kazao je za Gradsku Zarija Pavićević. Razočaran je što resorni ministar Nik Đeljošaj nije organizovao sastanak tim povodom, a više puta su to tražili.
“Prosto nemamo razumijevanje resornog ministra, naglasiću da se Alternativa tri puta obraćala pisanim putem službeno i zahtijevala od resornog ministra da i tad reši problem divljanje cijena. Nismo dobili odgovor, pokušali smo i na razne načine da stupimo u kontakt sa gospodinom Đeljošajem. Takođe nismo dobili odgovor, dolazili smo i fizički, pojavljavali smo se čak i u ministarstvu“, kaže Pavićević.
Podsjeća da je ranije formirana radna grupa koja je trebalo da predloži nove mjere. Međutim, dalji koraci – ako ih je bilo – javnosti nijesu poznati.
“Vjerovatno je gospodin Đeljošaj osjetio momenat i vrlo jednostavno odlučio da kad se građani nisu izborili za bolji ekonomski status, jednostavno čak ne mora više da se bavi na limitiranim cijenama i vodeći se logikom DPS-a, kojoj je pripadao posljednjih 30 godina, samo je nastavio dalje i produžio po istom tempu“, kaže Pavićević.
Dok su osnovne životne namirnice u Crnoj Gori skuplje nego u mnogim evropskim gradovima, Pavićević smatra da je dobar dio građana odustao od borbe.
“Naravno da nije prihvatljivo, ali to je ono što samo veže jedno drugo, kada su građane odlučili da prestanu da bojkotuju. Bojkot nije prestao samo zato što sam ja ili bilo ko iz Alternative zahtijevao da prestane već smo imali jedan minimalan odziv građana“, kaže Pavićević.
Trenutno nove akcije nijesu u planu, jer ne žele da, kako kaže, ugroze ljetnju turističku sezonu. Ipak, promjene su moguće na jesen.
“Ne želimo da utičemo na bilo koji način negativno na ljetnju sezonu od koje zaista zavisimo kao država tako da u nekom narednom period krajem septembra bi definitvno trebali razgovarati“, kazao je Paavićević.
Dok se to ne desi, kako poručuje Pavićević, građanima ostaje da sastavljaju kraj sa krajem. Prema posljednjim procjenama, četvoročlanoj porodici je za osnovne životne troškove potrebno više od 2.000 eura – što je jednako iznosu od dvije prosječne plate.
