U testamentu koju je objavio Vatikan Franjo je jasno izrazio želju da bude pokopan „u zemlji, bez posebnih ukrasa“, a nad njegovim grobom trebala bi stajati jednostavna ploča s njegovim papskim imenom na latinskom jeziku: Franciscus.
Papa je takođe naveo kako je dogovorio da neimenovani dobročinilac pokrije troškove njegove sahrane. „Troškove pripreme sahrane pokriće iznos koji je osigurao dobročinilac, a koji sam dogovorio da bude prebačen bazilici Svete Marije Velike“, stoji u testamentu.
Ovo je tekst Papinog testamenta:
„Kako osjećam da se približava suton mog zemaljskog života i s čvrstom nadom u vječni život, želim iznijeti svoje posljednje želje isključivo u pogledu mjesta svoje sahrane.
Tokom cijelog života, kao i tokom svoje svešteničke i biskupske službe, uvijek sam se povjeravao Majci Gospoda našeg, Blaženoj Djevici Mariji. Zbog toga molim da moji smrtni ostaci počivaju – iščekujući dan uskrsnuća – u papinskoj bazilici Svete Marije Velike.
Želim da moje posljednje zemaljsko putovanje završi upravo u ovom drevnom marijanskom svetilištu, gdje sam uvijek dolazio da se molim na početku i na kraju svakog apostolskog putovanja, pouzdano povjeravajući svoje misli Bezgrešnoj Majci i zahvaljujući joj za njenu nježnu i majčinsku brigu.
Molim da moj grob bude pripremljen u grobnoj niši u bočnoj lađi, između Pavlinske kapele (kapele Salus Populi Romani) i Sforcine kapele u Bazilici, kako je prikazano na priloženom planu.
Grob treba biti u zemlji; jednostavan, bez posebnih ukrasa, s natpisom: Franciscus.
Trošak pripreme sahrane biće pokriven iznosom koji je osigurao dobročinilac, a koji sam dogovorio da bude prebačen papinskoj bazilici Svete Marije Velike. Dao sam potrebna uputstva kardinalu Rolandasu Makrickasu, izvanrednom povjereniku Liberijanske bazilike.
Neka Gospod velikodušno nagradi sve one koji su me voljeli i koji se za mene nastavljaju moliti. Patnju koja je obilježilo završno razdoblje mog života prikazujem Gospodu za mir u svijetu i za bratstvo među narodima.“
