Autor knjige kaže da mu se riječ prirodno nametnula, baš kao što je prirodno disanje, kao što sunce šalje zrake. „Bez sunca bi bila tama, a bez Riječi, Života ne bi bilo. Pamćenje je nepouzdano, Riječ je najpouzdaniji svjedok, ona bira i odabira, ona obezbjeđuje trajanje, potvrđuje postojanje“, kaže autor Miraš Martinović.
Lice knjige krase dva rada iz ciklusa FLORA slikara Dimitrija Popovića a ovu, ako i nekoliko drugih knjiga objavili su Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.
-Upravo mi je drago zbog toga, što su ovo izdavači, i što sa ovom knjigom ugrađujem mali kamenčić u postojani most koji su Zajednica i Vijeće godinama gradili i izgradili između Crne Gore i Hrvatske, afirmišući autentične kulture dvije države, njihovo upoznavanje i prožimanje. Radi se o transverzali koja se susreće i uzajamano prožima, pa tako doprinosi obostranom upoznavanju i uzajamnom građenju kulturnih veza“, rekao je Martinović naglašavajući da se u svojoj novoj knizi bavio riječima ili Riječju, bez koje, kako reče Evanđelist Jovan – nje ništa postalo što je postalo.
-Bez imenovanja, a Riječ je ta koja imenuje, ne bi ništa trajalo i postojalo. Ona daje život i trajanje. Bez nje ni Bog ne bi stvorio to što je stvorio. Sve me to i još mnogo toga zanimalo, i to što me zanimalo, artikulisao sam u ovoj knjizi. Kroz riječ djeluje Logos, a Logosa, stvaralačka sila, daje život. Riječ životvorna, daje život i svijetli u tami. Vidjelo je ljudima“, naglasio je Martinović.
U pogovoru koji je napisala a sa njim i dala ključ za otvaranje njenih stranica i onoga što stoji na njima, magistrica književnosti Anka Vučinić Gujić, između ostalog piše: „Silazak u carstvo riječi uzrokuje da Biće postaje Riječ – a Riječ Biće i da punina progovara / punina se oglašava. Riječ je simbol bića koje sebe misli i sebe izražava, ali i bića koje je drugi spoznao i saopštio. Upravo leksema punina manifestuje božanski karakter riječi, bez mogućnosti razumnog sagledavanja svih nijansiranosti koje produkuju“, naglašava Gujić.