Građani sve više postaju svjesni svojih prava kada kupuju proizvode i usluge, navodi Nikčević. Ipak, napominje, pitanje je koliko postoji mogućnosti za ostvarenje tih prava. Pojašnjava i da građani, odnosno potrošači nijesu u obavezi da posjeduju fiskalni račun kada žele da vrate neispravnu robu ili su nezadovoljni pruženom uslugom.
„Zakonom je sve to dobro regulisano. Međutim, u praksi to ide dosta otežano jer se zaista dešava, kada je riječ o reklamacijama proizvoda koji imaju garanciju, da prodavci izlaze u susret potrošačima, a da bez velikih napora ne riješe taj problem. Nijeste u obavezi da donesete fiskalni račun ako znate kada ste ga kupili i otprilike približno, jer to može lako u radnji da se provjeri“, kazala je Nikčević.
Građani im se nerijetko obraćaju zbog problema koji su očigledni, na primjer kada kupe neispravan proizvod. Nikčević ističe da se trgovci teško odriču novca koji su dobili za proizvod čak i u tim slučajevima.
„Bio je drastičan primjer kada je potrošač kupio kazan za rakiju koji je platio 800 eura, a kada je krenuo da peče rakiju kazan je bio šupalj. Trebalo nam je pola godine dok smo se izborili za to, ali su na kraju zaista morali da mu vrate novac, ali to je išlo vrlo teško“, dodala je Nikčević.
Sa sličnim slučajevima, napominje Nikčević, često se suočavaju građani prilikom kupovine bijele tehnike.
„Ljudi kupe frižider ili televizor. Koriste ga mjesec dana i on već ne radi. Tu ima mnogo peripetija da se zaista to dokaže, moraju se često angažovati i vještaci“, zaključila je Nikčević.
Međutim, od prava potrošača koja se najčešće krše, Nikčević izdvaja nepoštovanje garancije u dijelu da se prodaju neispravni ili proizvodi lošeg kvaliteta.
„Vrlo često zaista lošeg kvaliteta i to ne dočeka ni kraj garancije. Proizvodi se kvare i može se slobodno reći ‘Drži vodu dok majstori odu“. Kada uđete u prodavnicu, ne možete se pola sata snaći za neki proizvod koja je to cijena ili kada vidite kupite jer je navodno snižen, ali kada dođete na kasu to nije ta cijena nego druga. Toga ima mnogo, pa i do toga da su proizvodi lošeg kvaliteta, bilo da je riječ o prehrambenim, a naročito tehničkim proizvodima“, kazala je Nikčević.
Najvažnije je da potrošač zna svoja prava, način na koji ih može ostvariti i da bude uporan u toj namjeri, naglašava Nikčević. Ipak, zaključuje, bez intervencije državnih organa ne može se mnogo toga učiniti.
Pitali smo i građane da li su imali iskustvo sa kršenjem prava potrošača, ali i koliko su upoznati sa svojim pravima kada kupuju robu i usluge, anketu pogledajte u prilogu.
