Država mora institucionalno da odgovori sve češćim slučajevima nasilja u Crnoj Gori, smatra poslanica Nađa Laković.
„I sami znate da kazne nisu tako stroge i ako se ja pitam prvo bih te kazne poštrila, pogotovo u domovima ili drugim mjestima gdje ponovljeno nasilje tu ne bih oprostila iz razloga što ako se jednom ponovi i ako bude blaga kazna ono će iznova i iznova da se ponavlja“, poručila je Laković.
Do nasilja često dovodi nedostatak komunikacije, ističe psihološkinja Lidija Pejović.
„Komunikacijom ustvari želimo od drugih da dobijemo povratnu informaciju koja bi dovela do zadovoljenja naših potreba i onda kada dođe do toga gdje te naše potrebe nisu zadovoljene raste jedan stepen frustracije koji onda kroz nasilje se neadekvatno izražava. Način kominikacije se uči po modelu i način zadovoljenja tih potreba, ondosno od malih nogu načina na kojom će biti zadovoljene moje potrebe, ja sam od nekoga naučila“, objašnjava Pejović.
Pored roditelja i nastavnici, ocijenjeno je, moraju imati važnu ulogu u prevenciji nasilja.
„Svako mora biti u svom egzaltiranom polju i da tom polju komunicira. Pored formalnog obrazovanja koje je ključno i esencijalno, postoji ono neformalno i ono šrro je meni značajno i što koristim kao instrument i zaista medijska palica za preveniranje mira i nenasilja, tu su vananastavne aktivnosti“, kazaop je profesor književnosti, Marko Spajić.
Na nasilje, kako se navodi, utiču i globalne prijetnje.
„Poput terorizma i organizovanog kriminala ili emigradskih kriza, često pojačavaju kulturu i nasilje na globalnom nivou, to se dešava kroz nekoliko mehanizama, par ćemo njih nabrojit: normalizacija cilja, medijsko izvještavanja, iskustvo sukoba, često destanizuju lokalno stanovništvo na nasilje čime ga čine prihvatljivim“, kazao je Muamer Matović, magistar međunarodne bezbjednosti.
Matović upozorava da se u nasilnim incidentima često koristi oružje, koje iz ratom zahvaćenih područja, ilegalno završava u lokalnim zajednicama.
