Uz članove porodice, komemoraciji su prisustvovali mnogobrojni prijatelji, bivši košarkaši i ugledna imena srpske košarke.
Posljednju počast Kapičiću odali su njegov kum i nekadašnji saigrač Zoran Moka Slavnić, generalni sekretar Košarkaškog saveza Srbije Zlatko Bolić, predsjednik Košarkaškog kluba Crvena zvezda Nebojša Čović i Draganov sin Stefan Kapičić.
– Nikad nisam ni sanjao u životu da da ću dobiti ovakvu ulogu. Ovim putem javno izjavljujem duboko saučešće u ime igrača Zvezde i svih onih koji su ga voljeli, a nije bilo onih koji nijesu. Bebo, Stefane, Filipe i naravno Zorane, nećemo ga nikada zaboraviti. Zašto? Ne zbog ovoga kakav je bio košarkaš, već kakav je bio čovjek. Koliko sam sreće u životu imao da mi bude drug od ’63. Da igramo zajedno u Zvezdi, da igramo zajedno u reprezentaciji. Da mi bude dva puta kum. Sin revolucionara Jova Kapičića, nekadašnjeg ambasadora. Takva djeca su uvijek bila razmažena u životu. On nije. Dobar, skroman, posvećen košarci, a prije svega svojoj ženi, sinovima i unucima. Zajedno smo rasli, on ja, njegov brat Zoran koji je izgubio pravog brata, ali ima mene kao rezervu. O njemu je mnogo ispričano kao košarkašu, ali i kao čovjeku. To je mnogo bitnije, da ostane u našim srcima kao neko ko je sinonim dobrote, skromnosti i svega onog što krasi jednog dobrog čovjeka. Slava ti, moj kume – rekao je uplakani Slavnić.
Poznatom srpskom glumcu Stefanu Kapičiću nije mu bilo lako da priča.
– Prije svega želio bih da se u svoje ime i u ime svoje porodice zahvalim njegovoj Crvenoj zvezdi, KSS i svima vama koji ste tu. Draganče, Daca, Kaponja…“, počeo je Stefan, na kratko zastao pa nastavio.
– Prije svega toga moj tata. Bio je veliki košarkaš i šampion svijeta, ali mnogo više i bolje od toga je bio kao čovjek, kao muž svojoj Bebi, kao tata meni i Filipu, kao deda svojim unucima sa kojima se neprestano igrao. Kao brat, kao saigrač, kao prijatelj. Sreća što smo ga imali u našim životima je neuporedivo veća od ove tuge kroz koju prolazimo jer je tata uvijek tu i on će uvijek biti tu u našim srcima i pored nas. Kao što nas je za života čuvao i pazio tako će nas i zauvijek paziti. Hvala vam svima još jednom što ste tu. Hvala – poručio je Stefan Kapičić.
Predsjednik “crveno-bijelih” Nebojša Čović je kazao da je “Crvena zvezda veliki klub, ali i veliki klubovi nekada trpe teške udarce koji su nenadoknadivi”.
– Odlazak Dragana Kapičića je jedan od takvih kada prosto nemate odgovor na jedan ovakav gubitak. Malo je takvih ljudi koji su cio svoj život poklonili jednom klubu, tako ga voljeli i toliko za njega učinili. Naš Kaponja inače tih i umjeren čovjek je glasno govorio na terenu i svojim djelima, a djela su bila velika. Kao igrača, kapitena, kasnije funkcionera, kao čovjeka koji je volio i pomagao ne samo košarkaškom klubu. Neću govoriti o trofejima kojih je bilo mnogo, jer svako ko iole zna košarku zna šta je Dragan učinio za košarku. Crvena zvezda sljedeće godine slavi 80 godina svog postojanja. Kroz prebogatu istoriju našeg kluba prošlo je mnogo ljudi, ali među tim hiljadama ljudi nije bilo mnogo onih koji su poput Dragana nenametljivo a snažno ostavili takvu zaostavštinu. Ima velike simbolike da se od Dragana opraštamo na terenima gdje je sve počelo za srpsku i jugoslovensku košarku. Tu je počeo i naš Dragan i ugradio se djelima u istoriju Crvene zvezde. Dao joj sve, velike utakmice, veliku ljubav i velike trofeje. Dio te zaostavštvine su na prvom mjestu svi ovi ljudi koji su došli da mu odaju posljednju počast. Ali i ovaj dres koji nas podsjeća na veliki život, veliku karijeru i veliku utakmicu Dragana Kapičića. Oni idu u ruke njegovim sinovima, a na nama je da čuvamo zaostavštivnu koju je ostavio svim akoji vole košarku i Crvenu zvezdu. Neka mu je vječna slava i hvala – naglasio je Čović.
Rođen 7. avgusta 1948. godine, Kapičić je najviše igrao za Crvenu zvezdu, od 1966. do 1975. godine, i sa ,,crveno-bijelima“ je osvojio dva prvenstva Jugoslavije (1969. i 1972. godine), tri nacionalna kupa (1971, 1973. i 1975), kao i Kup kupova (Saporta kup) 1974. godine u Udinama, kada je Zvezda u Udinama savladala Zbrojovku iz Brna.
U tom finalnom meču Kapičić je upisao 23 poena i dao ogroman doprinos u osvajanju prvog međunarodnog trofeja u istoriji jugoslovenske košarke. Kapičić je te sezone bio i najbolji strijelac tog takmičenja, a u polufinalu je protiv Estudijantesa zabilježio po 27 poena u Madridu (Zvezda slavila 79:74) i u Beogradu (domaćin bio ubjedljiv sa 104:85). Osnovnu polugu tima činio je triling asova Zoran Moka Slavnić, Dragan Kapičić i Ljubodrag Duci Simonović. Zapaženu ulogu u timu imali su još Ljupče Žugić, Goran Rakočević, Dragiša Vučinić, Radivoje Živković i Ivan Sarjanović Sajonara, kao i Dragoje Jovašević, Zoran Lazarević i Božidar Pešić. Trener je bio „Profesor“ Aleksandar Nikolić.
Kapičič je igrao i za njemački Saturn iz Kelna.
U dresu reprezentacije Jugoslavije osvojio je sedam zlatnih medalja. Najznačajnije su one na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. godine i na Evropskom prvenstvu u Beogradu 1975. Osvajao je i balkanijade 1968, 1969, 1970, 1972. i 1973. godine. Osvojio je i tri srebrne medalje, na evropskim prvenstvima u Italiji 1969. i u Njemačkoj 1971, kao i na Svjetskom prvenstvu u Portoriku 1974. godine.
Na evropskim prvenstvima za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 30 utakmica, na svjetskim prvenstvima 13, devet utakmica na olimpijskim igrama i 19 na balkanskim igrama. Ukupno je odigrao 169 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije i postigao 1.484 poena.
Tokom 80-ih i 90-ih godina 20. vijeka obavljao je funkciju direktora KK Crvena zvezda, a bio je član Skupštine ,,crveno-bijelih“ u više mandata.
Bio je i predsjednik Košarkaškog saveza Srbije od 2007. do 2011. godine.
