“Muzička kutija” o legendarnom Džoniju Štuliću

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email

Branimir Džoni Štulić, jedna je od najvećih zvijezda jugoslovenskog rokenrola, koja već dugo živi daleko od Balkana, o kome je pjevao. Čiji je bend “Azra”? A ko je Džoni Štulić? Šta mu je donio ostrakizam sa ovih prostora? 

U jednoj televizijskoj emisiji, krajem osamdesetih prošlog vijeka, Džoni Štulić je kazao da će se uskoro vratiti iz Holandije, samo da sredi neke stvari. Ipak se nije vratio. Povremeno je svraćao i u Zagreb i u Beograd, dao poneki intervju, ali zauvijek je ostao u Holandiji.  

Već tri decenije živi osamljeno, nerado priča sa kolegama, prijateljima, novinarima a, kako kaže, izabrao je baš tu zemlju, jer u njoj nema mnogo Jugoslovena. Od njih je pobjegao kada je “Azra” bila na vrhuncu slave na Balkanu. Glumac Sergej Trifunović, jedan je od rijetkih kojeg je Štulić pustio u svoju kuću nedaleko od Utrehta, u kojoj živi sa suprugom.

Od početnog flerta sa sevdalinkama sredinom sedamdesetih, preko uticaja “Bitlsa”, novog talasa i panka, Štulić je konačno oformio grupu “Azra” i 1980. izdao album pod kojim je poklekla cijela SFRJ.

Štulić je kao oficirsko dijete, koji je živjelo po raznim mjestima u SFRJ, bio pravi jugoslovenski tip, sa kojim se pomalo svako mogao identifikovati, ali niko do kraja. 

Već od sredine osamdesetih, Štulić živi na relaciji Holandija-Jugoslavija, a pred sam rat nekoliko mjeseci boravi u Beogradu. Tih mjeseci, u Beogradu imao je ideju balkanskog sevdah benda i želju da napusti rok. Rasformirao je “Azru” 15. avgusta 1990. i riješio da istražuje nove puteve”. Rat kao da je zapečatio Štulićev povratak, a nove puteve pretvorio u stranputice. Kako je pričao, otišao je da bi spasio živu glavu. Vratio se nije ni poslije rata, jer je pasoš koji je imao prestao da važi, kada je prestala da važi i zemlja u kojoj je stvarao. Uslijedila je trka za Štulićem.
Prvo Srbija, a potom i druge republike bivše SFRJ nudile su Štuliću državljanstvo i pasoš. Džoni je odbio bilo čiji pasoš, i na taj način je ostao samo svoj. 

“Azra” je jugoslovenska grupa. Djelovala je u toj zemlji na način koji niko nije mogao da ograniči na jedan od njenih djelova. Neke Štulićeve pjesme i najoštriji kritičari svrstavaju u vrh jugoslovenske poezije. Likovi njegovih pjesama nijesu bili komercijalni, oni uz koje se muvaju djevojke, već stvarni.

“Ne zaboravimo, Džoni nije bio nikakav šmeker. A ispao je šmeker. Džoni je napisao dvadesetak najboljih ljubavnih pjesama u istoriji rokenrola, u staroj Jugoslaviji, ali ni uz jednu od tih pjesama ti ne možeš da plešeš”. 

Štulić nije pjevao samo o emocijama i ženama. On je  uvijek bio na strani slobode i u kulturnom i u političkom smislu.

“Pogled njegovih pjesama kao što je Poljska u srcu bio je opsesivno antisovjetski politički orijentisan.

“Azra”  je imala političke pjesme: Štulić je pjevao Titu, 1968. revolucionarima Španije, ali to je marginalno u odnosu na ono što je bend ispoljavao iznad toga, što je bila čista emocija, vezana za normalne ljudske stvari koje svakog od nas okružuju. Međutim, ta vrsta poezije odavno ne izlazi iz Štulićevog pera. Sem čudnih prevoda antičkih djela kojima se Štulić predano bavio godinama, iz Holandije umjesto novih hitova, godinama stižu samo obrade. Na opšte razočaranje publike. Štulić je svoj maksimum dao do sredine osamdesetih. Ima mnogo velikih umjetnika koji su sve vrijedno napravili za par godina. Tu Štulić ne bi bio izuzetak. Ono što se kasnije desilo, to je više kolekcija bizarnosti. Ipak, možda nije problem u Štuliću, nego u onome što poklonici očekuju od toga šta bi on trebalo da bude.

Kritičari su mu najviše zamjerali na hiperprodukciji. Svake godine album, pa dupli, pa trodupli. Za vrijeme te umjetničke trke, Štulić nije mario za novac. Nije proračunato planirao svoju karijeru. Samo je pjevao. 

“Džoni, da je imao ikakve veze sa biznisom u vrijeme kada je napravio prvih nekoliko albuma, ne bi ih snimio i objavio za tri godine. On je komotno mogao da te albume krčmi 10, 15 godina, da lijepo živi od svega toga i da ih bolje i proda, a on je umjesto toga izbacivao, dvostruke, trostruke, kao da je želio da što prije iz sebe izbaci svu tu nakupljenu emociju. Štulićev odnos prema novcu, nije se promijenio ni decenijama kasnije. Novac koji mu je legao na račun, na ime autorskih prava nije želio da uzme. 

Iz Holandije su od Štulića stizale i oštre rečenice. Zbog sukoba sa “Kroacija rekordsom” oko izdavačkih i autorskih prava, Štulić je progovorio. Zamjerio im je što ga, kako kaže, svrstavaju u Hrvate. Bilo da je pobjegao da ne bi bio svrstavan i da bi ostao svoj, ili zato što nema šta da kaže, bivše republike, a ni fanove, to ne zanima. Hoće ga za sebe po svaku cijenu. Džoni Štulić je sam izabrao da bude ostrakizovan sa prostora o kojima je pjevao. Da li zato što je Balkan zaista sudbinom proklet?

U ovoj “Muzičkoj kutiji” približili smo vam svijet Branimira Džonija Štulića. Emisiju realizovale muzičko-tonska realizatorka Biljana Božović, urednica i voditeljka Tamara Radonjić.

VEZANE VIJESTI:

Lokalni javni emiter Radio televizija Podgorica d.o.o. | Adresa: 19. decembra br. 13, 81000 Podgorica | PIB: 03328139 | Odgovorno lice: Rade Vojvodić, v.d. izvršnog direktora REDAKCIJA PORTALA: portal@gradski.me | REDAKCIJA RADIJA: radio@gradski.me

Lokalni javni emiter Radio televizija Podgorica d.o.o. | Adresa: 19. decembra br. 13, 81000 Podgorica | PIB: 03328139 | Odgovorno lice: Rade Vojvodić, v.d. izvršnog direktora
REDAKCIJA PORTALA: portal@gradski.me | REDAKCIJA RADIJA: radio@gradski.me

© Gradski Portal 2021. - All rights reserved

Dokumenta