Piše: Goran Popović
U setu malignih promjena koje nas iz dana u dan guraju sve dublje u ambis svekolike propasti, poslanik Demokratskog fronta Budimir Aleksić, inače poznat kao tvrdi srpski nacionalista, najavio je novu fazu rastakanja vrijednosnog sistema i ustavnog koncepta na kojima je, do dolaska „oslobodilaca“ na vlast prije dvije godine, počivala građanska, multietnička, sekularna, anfifašistička i evropska Crna Gora. Prijedlogom da svi u ovoj zemlji osnuju svoje nacionalne savjete, uključujući „Egipćane i Crnogorce“, Aleksić je, naime, sasvim ogolio namjeru ovdašnje kleronacionalističke klike, koju su na vlast instalirale rusko-srpske agenture, da nacionalno getoizira Crnu Goru, da sve narode koji u njoj žive, manje ili više brojne, ućera u nacionalne torove i da tako, iz tradicionalnog multietničkog sklada, uđemo u fazu usiljene nacionalne trpeljivosti, sve dok se jedan od tih naroda ne osjeti dovoljno „ugroženim“, ali i dovoljno jakim, da krene u novu
„oslobodilačku ofanzivu“ finalnog gašenja države Crne Gore i njenog privođenja srpsko-ruskim svjetovima, odnosno „specijalnu akciju“
denacifikacije, posebno Crnogoraca, koji su se drznuli da se „otcepe“. A sve u kontekstu izjave pancirnog mitropolita Joanikija Mićovića da je „Crna Gora mala Ukrajina.“
Zato se inače idiotska izjava poslanice Božene Jelušić kako „nije dobro zakonima mijenjati Ustav, ali je to neophodno“, više ne može tretirati tek kao jedan od nezgrapnih i glupavih politikantskih „konstrukta i narativa“, već sasvim sigurno kao strateški koncept i osnovno geslo „parlamentarne većine“, skrpljenje krajem 2020. godine u crkvenim političkim jazbinama, u zločinačkom projektu sistematske ekonomske, institucionalne i bezbjednosne razgradnje države Crne Gore. Uz Demokratski front, ostale kleronacionalističke prirepke i izdajničku interesnu grupu poznatu pod nazivom Ura (plus Civis), u tom zločinačkom projektu i kreiranju malignih promjena posebnu inventivnost već su pokazali, a sada nastavljaju, bivši ministiri Spajič i Milatović koji su takođe izmiljeli iz već pomenutih crkvenih političkih jazbina. Uz već dobro poznata kriminalna djela poput nezakonitog „tajnog ali organizovanog“ zaduživanja države za skoro milijardu eura, gašenja „Montenegroerlajnza“ i KAP-a, dovođenja zdravstvenog sistema na rub kolapsa, protjerivanja respektabilnih stranih investitora i sistematskog uništavanja energetskog sektora, što „dubinskim zapošljavanjem“ skoro 1.500 ljudi, što šarlatanskim menadžerisanjem jednim od najvažnijih državnih resursa, „duplo negativni“ Spajić i Milatović, po svemu sudeći za svoje zločine neće dobiti zasluženu kaznu, već, nažalost, novu priliku da svoje infantilne eksperimente, koji su državu već gurnuli u ozbiljan rizik bankrota, primijene i na Podgoricu. Prema dosadašnjem iskustvu, što vam „duplo negativni“ obećavaju veće plate i penzije, to ste u većoj opasnosti od totalnog siromaštva.
Bio je, prisjetimo se, kroz istoriju onaj drumski razbojnik iz Šervudske šume Robin Hud koji je otimao od bogatih da bi dao siromašnima, zatim se u stripu „Alan Ford“ pojavio njegov socijalni kontrapunkt Super Hik koji je otimao od siromašnih da bi dao bogatim, a sada nam „duplo negativni“ Spajić i Milatović nude najnoviji koncept – oteti od siromašnih da bi dali siromašnim! Bogati se tu ne pominju… Slikovito bi se to moglo najbolje opisati stihovima Buksovaca: Moja domovina…pruža ruke prema nama…ona me je zadužila… kad god joj nešto treba ona ima mene…blago mene s njom, s mojom domovinom… Eto tako!
Među maligne promjene u koncipiranju novog vrijednosnog sistema može se ubrojati i odluka „parlamentarne većine“ da ne prihvati predloženi zakon o zabrani upotrebe fašističkih simbola. Iako je imao najbolje namjere, poslanik Andrija Popović je predlažući ovaj zakonski tekst pokazao priličnu dozu naivnosti vjerujući da će za njega dobiti podršku od DF-a i ostalih. Đe, gospodine Andrija, da oni donose neke zakone protiv svojih!
Opšta anarhija u koju su nas uvele maligne „oslobodilačke“ promjene omogućila je i da Dritan Abazović još obnaša funkciji premijera, na unutrašnjem i međunarodnom planu, a do kad će ne zna se. Ispalo je, na kraju, da je najbolje biti smijenjen – onda ti više niko ništa ne može! A ti, ako imaš takav obraz, možeš vječno da vladaš, da budeš i premijer i ministar vanjskih poslova, sa sve potpredsjednikm Jokovićem, čija partija više ni cenzus ne može preći, i, naravno, Artanom u ANB. U toj anarhiji je, za divno čudo, moguće i da Filip Adžić bude ministar unutrašnjih poslova, ali i ministar odbrane istovremeno, a da ne umije da registruje oklopna vozila koja izvodi na ulice protiv crnogorskih patriota.
Baš maligno…
