Majčinstvo između biološkog sata i borbe za egzistenciju

Foto: Pixabay

U savremenom svijetu, u kakvom danas živimo, kasno majčinstvo postaje sve više uobičajeno i očekivano. U želji da se prvo obrazuju, zaposle, napreduju u karijeri, a potom i egzistencijalno obezbijede, žene se nerijetko odlučuju da se u ulozi majke ostvare u kasnijim godinama, nego što je to ranije bio slučaj.

Ipak, pojmovi rano i kasno majčinstvo su uslovni, jer ono što je rano ili kasno za jedne, za druge žene može biti sasvim suprotno.

O kasnom majčinstvu za Dnevno.me pričala je psihološkinja Adriana Pejaković, koja je i sama, kako je rekla, postala majka u kasnijim godinama.

Od žene se, najčešće, očekuje da bude majka, supruga i domaćica, da ima posao i karijeru a uz to i lijepo da izgleda, što prema riječima Pejaković dodatno otežavaju nemogući standardi sa društvenih mreža, gdje im se modeli i glumice, savršenim fizičkim izgledom, nameću kao uzori.

“Žene su dovoljno dugo bile u zavisnom i podređenom položaju i smatram da je važno da se te stvari mijenjaju. Teškom mukom su žene osvajale svoja prava i sada je situacija bolja, ali i dalje je žena rastrzana između različitih uloga koje joj društvo nameće”, navodi Pejaković.

Nesporno je da su hrabrošću i borbom osvojile mnoga polja ali bi, kaže, emancipovanu ženu trebalo da prati isti takav muškarac.

“Na razmeđu tradicionalnog i modernog vrlo često imamo i dalje slučajeve da muškarci očekuju da žene: obavljaju kućne poslove, vaspitavaju djecu, kuvaju, spremaju kuću. Više nije vrijeme da muškarci idu u lov, a žene čuvaju ognjište i danas obaveze moraju biti podijeljenje. Koliko su patrijarhalna očekivanja snažna možemo vidjeti u porodicama gdje muškarac npr. ne prostire veš ili kuva ručak jer ‘je to ženski posao’. Dakle, ženama je potrebna podrška partnera, ravnopravna podjela poslova, podrška sistema i mislim da bi onda mogle da balansiraju porodicu i karijeru”, smatra ona.

Pejaković ukazuje da žena ima pravo na obrazovanje, i prema njenim riječima, sasvim je u redu da se u tom pogledu ostvari.

“Sa druge strane, društvo je dužno da joj pruži, ako se odluči da se ostvari u ulozi majke, podršku kao trudnoj studentkinji, zaposlenoj, mami porodilji, umjesto što žena mora da krije da planira trudnoću kod mnogih poslodavaca da ne bi dobila otkaz. Dakle, balans je i te kako moguć, ali je važno da žene shvate da često nije do njih, već do okruženja koje ima očekivanja, ali ne pruža dovoljno podrške”, navodi Pejaković.

Jednako vrijedna je i žena koja ne želi porodicu

Pravo svake žene je da bude finansijski stabilna i nezavisna i da tek iz te pozicije donosi odluke koje se tiču ostvarenja bračne ili partnerske zajednice ili rađanja djeteta, smatra Pejaković.

To, zapravo, nijesu njene obaveze, već životne želje, i ako ne želi porodicu ona je, kaže Pejaković, jednako vrijedna i ne duguje nikom ništa.

“Vrlo često imamo i društveni pritisak da se žena mora ostvariti u ovim ulogama. Često čujem da su žene ‘same krive jer su željele da rade pa sada imaju previše obaveza’, ali iz iskustva znam da one žene koje žive u zajednicama gdje postoji ravnopravna podjela poslova, razumijevanje, bliskost i dogovor one se ne osjećaju opterećeno”, smatra ona.

Mišljenja je da i dalje živimo u tradicionalnim obrascima očekivanja – žena treba sve sama da balansira i postigne, a od muškarca da ne očekujemo toliko.

Ipak, raduje je što se sve više mladih očeva uključuje u vaspitanje svoje djece, što je mnogo značajno i za djecu i za cijelu porodicu.

“Idemo ka ravnopravnom partnerstvu, nadam se”, dodaje Pejaković.

Odluka o rađanju da bude individualna, nikako plod bilo čijeg očekivanja

Na pitanje koje su prednosti a koje mane kasnog roditeljstva, odnosno majčinstva, Pejaković objašnjava da to zavisi od individualnih želja osobe.

“Nekim majkama prija da to budu kao mlade, nekim u kasnijim godinama. Prednost ranijeg roditeljstva je energija, određena doza bezbrižnosti, itd, dok kasnije roditeljstvo je više autentično, jer se žene na to svjesno odlučuju, imaju jasnija očekivanja od sebe kao od roditelja, finansijski su stabilnije, a i ne mora da znači da imaju manje energije”, kaže Pejaković.

Napominje i da često emotivna i socijalna zrelost ne idu ruku pod ruku sa biološkom zrelošću organizma za rađanje.

“Odluka da rodimo ne treba da bude plod bilo čijeg očekivanja. Osim tog je važno da osoba raste kao roditelj, da bude spremna da to bude, da bude spremna na odricanja ali i veliku radost i sreću koju ova uloga nosi”, navodi Pejaković.

Potrebna i podrška sistema

I dok neke žene majčinsku ulogu svjesno odgađaju, postoje i one koje u strahu od godina i starosti, obeshrabrene da im je “biološki sat otkucao”, odustaju od roditeljstva.

Značajnu ulogu u tome igra i država koja bi, prema riječima Pejaković, trebalo da zakonski bolje štiti žene od pojedinih poslodavaca, tako što bi, između ostalog, shvatila važnost porodice kako ne bi došli u situaciju da roditelji ne viđaju svoju djecu preko dana, jer moraju da rade i bore se da prežive. Podrška sistema, a ne samo očekivanja su ono što nam je potrebno”, poručuje Pejaković.

Apeluje i da nijedna žena nijednog trenutka ne smije zaboraviti da “upravo ona sredina koja nam nameće kako da živimo se i sama plaši autentičnog življenja”.

“Jer ne bi nas pritiskala da nije tako… Upozorenja medicinskih stručnjaka da pazimo na biološki sat su jedno, a očekivanja sredine da se moramo do određenih godina ostvariti u ovoj ulozi su drugo. Žena koja svojom glavom misli, možda, neće ostvariti sva očekivanja sredine i to je više nego u redu. Najvažnije je da shvatimo da bi trebalo da živimo kako želimo i da je to put na sreći i našem ostvarenju”, zaključuje Pejaković.

Izvor: Dnevno

Ostavite komentar

0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments