Leković je od 2005. godine do danas objavio pet zbirki poezije: „Kad je reč o tebi“, „Svitac“, „Sveimen“, „Reč i tišina“ i „Herbarijum za sebra“. U pripremi su i šesta zbirka „Strašilo“, kao i prvi roman „Kako sam tvorio zublju“. Član je Udruženja književnika Crne Gore, ali i više regionalnih književnih i poetskih udruženja. Učesnik je brojnih priznatih kulturno-poetskih manifestacija, među kojima su i Barski ljetopis i Drainčevi dani poezije, dok njegove zbirke nerijetko doživljavaju nova izdanja.
Promotivno veče otvorila je pjesnikinja Savka Gudović-Parađina, koja je, govoreći o autoru, istakla da ga poznaje dugi niz godina i da sa sigurnošću može reći da je riječ o slobodnom čovjeku i stvaralacu. Ona je naglasila da Leković ne piše kako bi pripadao ili impresionirao, već zato što osjeća unutrašnju potrebu za stvaranjem, što njegovoj poeziji daje posebnu iskrenost i autentičnost. Poezija je, kako je kazala, njegova nasušna potreba, kojoj je predan u svakom trenutku — bilo da stihove izgovara pred punom salom ili dijeli sa slučajnim prolaznikom.
Gudović-Parađina je podsjetila i na poznatu misao Fridriha Ničea da „imamo umjetnost da ne bismo propali od istine“, ocjenjujući da upravo takav odnos prema stvaranju karakteriše Lekovića, koji svoju poeziju uporno nosi među ljude kao svjetlost i potrebu. Istina, istakla je, može biti surova, ali izrečena stihom postaje podnošljivija, pa i ljekovita, zbog čega pjesnik, kroz svoje stvaralaštvo, na određeni način liječi i sebe i druge.
Osvrćući se na razvoj njegovog pjesničkog izraza, ona je ukazala na razliku između ranijih i novijih pjesama. U ranim stihovima, kako je kazala, dominira snažna emocija, bogata metaforika i potreba da se osjećanje jasno iskaže i objasni, dok se u kasnijim pjesmama primjećuje smireniji i koncentrisaniji izraz. Slike su jednostavnije, ali misaono produbljene, a emocija tiša i kontrolisanija, što svjedoči o sazrijevanju autorovog pjesničkog bića. Zaključila je da Leković svojim čvrstim poetskim tkanjem obogaćuje književnu scenu i poželjela mu još mnogo novih knjiga.
O zbirci „Svitac” govorio je i mr Slobodan Čurović, koji je ukazao na specifičnost Lekovićevog poetskog koda, ističući da se njegov izraz ne podudara ni sa jednim već prepoznatim na savremenoj književnoj sceni. Prema njegovim riječima, riječ je o poeziji snažne unutrašnje energije, u kojoj se modernost izraza suptilno prepliće sa misaonim i emocionalnim slojevima, gradeći jedinstvenu poetsku cjelinu.
Čurović je ocijenio da dopunjeno izdanje „Svitca” predstavlja svojevrsno širenje pjesničkog okvira, u kojem autor vremenom sabira nova iskustva i dodatno produbljuje svoj poetski svijet. Posebno je izdvojio pjesmu „Suština pesme”, opisujući je kao autorovo duboko estetsko i poetsko promišljanje o smislu stvaranja i trajnosti riječi. U toj pjesmi, kako je naveo, pjesnik preispituje prirodu pjesništva u vremenu koje neumitno briše tragove, ali u kojem riječ, uprkos svemu, opstaje kao čin otpora svemu, često i sebi.
Tokom večeri stihove iz zbirke govorili su autor i pjesnikinja Tijana Draganić, omogućivši publici neposredan susret sa poetskim svijetom „Svitca”.
D.L.
