„Decenijama unazad, praznici su imali potpuno drugačiju dimenziju od ove kojoj svjedočimo sada. Nova godina se nije proslavljala, i ne samo zbog poslijeratne materijalne oskudica, već i zbog toga što Crna Gora tog doba, ovaj običaj uopšte nije poznavala“, objašnjava Veljko Iković, korisnik Doma za stare „Podgorica“.
Jedina radost, kako kaže, bila je unošenje badnjaka.
„Mi nijesmo znali u moje vrijeme, ni šta je jelka ni šta je taj Djed Mraz, ni odakle iz nekih daljina dolazi, niti da nešto donosi. Nama je bila jedina i prava radost, unošenje badnjaka, i kao djeca tražili smo, u onoj slami čeprkali kao kokoši, ne bi li našli neki orah, možda lokum cukra, možda i neku karamelu karamelu. Dakle, to je bilo za nas, posebna senzacija“, priča Iković.
Vrijeme je prolazilo, i običaji su se mijenjali, pa je kako navodi Iković prvi put doček Nove godine iskusio kao dvadesetjednogodišnji mladić. Taj doček umnogome se razlikovao od ovih današnjih.
„Tada je mislim bilo mnogo pritupačnije širokim narodnim masama, kako se to tada kazalo, zašto, jer su ti dočeci bili jeftiniji, i pristupačniji svima. Danas, za doček Nove godine, treba malo dublji džep, a takvih nema puno, nažalost, a dako bude, ja bih to volio, i nažalost što je taj doček Nove godine, skopčan sa ekonomskim interesima kuće koja ga organizuje“, smatra Iković.
Iako se Nova godina nije dočekivala kao što se to čini danas, proslava Božića ipak, budi posebna sjećanja i emocije, prisjeća se Nevenka Prašljivić.
„Otac bi mene razbudio u 3 ‘po ponoća’, išli bi u šumu da posječe badnjak, i da ga donese i onda ga uzasloni pravo uz kuću, pa se posle krati. A majka bi čekala sa pogačom i prelomi onu pogaču preko badnjaka, e tako je to bilo. I onda, imalo je polaznika mu se spremaju darovi, košulja, čarape i tako ti, i cio dan boravi tu, i ruča i mezi se, i obično se suvo meso kuva“, priča Prašljivić.
Vremena se mijenjaju, i sa sobom nose i neke nove običaje. Svečane proslave praznika, sve se više ukorijenjuju u ljude, i to je lijepo, jer svi treba da rade ono što im donosi veselje i radost, saglasni su naši sagovornici.
