Foto: Jana Radičević
Osmo izdanje LiTeritorije, regionalnog književnog festivala KIC-a ”Budo Tomović“, biće održano od 7. do 9. maja. Urednica festivala Valentina Knežević u razgovoru za Gradski portal kaže da je u fokusu ovogodišnje „LiTeritorije“ kratka priča kao specifična literarna forma, njena definicija ali i status među književnim žanrovima danas.
Gradski portal: Osmo izdanje festivala „Literitorija” posvetili ste kratkoj priči, što sugeriše i sam naslov/moto festivala „Gdje je priča?“. Zbog čega ste se odlučili da baš taj književni žanr bude u fokusu ovogodišnjeg izdanja?
KNEŽEVIĆ: Ovogodišnja LiTeritorija biće posvećena kratkoj priči kao specifičnoj književnoj formi, mjestu koje ona ima među ostalim žanrovima kao i njenoj afirmaciji. Takođe, naslov upućuje i na pitanje gdje se skriva tajna dobro ispričane priče.
Kratka priča je kod nas prilično zapostavljena, što je pomalo čudno s obzirom na savremeni trenutak i senzibilitet koji favorizuje ono što je kratko, efektno, brzo, uz sve distrakcije koje imamo u svakodnevnom životu, kao i na žal mnogih za slobodnim vremenom koje nam je potrebno za čitanje. Tako je jedan od naših ciljeva da se na Literitoriji ove godine kratka priča stavi u fokus i da bude vidljivija na književnoj mapi. A priča i pričanje priča jeste u osnovi i književnosti, i našeg festivala, ali i života samog.
Zanima nas šta pisci kratke priče misle o njenom statusu, prije svega u odnosu na roman, kao dominantan žanr, ali i prema publicistici, imajući u vidu njeno objavljivanje u časopisima, i slično. Takođe, kod definisanja ovog žanra ima i dalje dosta nedoumica, često se postavlja pitanje granica između novele, pripovijetke i kratke priča – dakle, biće zanimljivo i publici koja se pita da li je moguće uspostaviti krajnje granice između tih kratkih proznih formi.
Kratku priču mnogi vide kao vrlo zahtjevnu, kao formu u kojoj, da bi estetski uspjela, mora biti vrlo precizna a opet izraz pripovjedačkog majstorstva. Uz festivalsko čitanje, vjerujem da će na sceni biti očigledni svi argumenti za naš ovogodišnji izbor.
Gradski portal:Kako je koncipirano ovogodišnje izdanje LiTeritorije?
KNEŽEVIĆ:Festival je koncipiran kao i prethodnih godina, sa dijaloškim programima prve dvije večeri, kada je na sceni troje pisaca. Prve večeri, u utorak, to će biti Marina Gudelj, Tijana Rakočević, Željko Janković, a u srijedu Alena Begić, Srđan Gavrilović, Nikola Nikolić, uz moderaciju književnog kritičara Vladimira Arsenića. Treće večeri svi autori koji učestvuju na festivalu čitaće svoje kratke priče. Ovi programi održavaće se u sali DODEST, od 20 sati. Uz to, sva tri dana biće organizovana radionica pisanja kratke priče koju će za grupu studenata i srednjoškolaca voditi pisac Srđan Srdić.
Dakle, publika će biti u prilici da sazna dosta o kratkoj priči kao formi, njenim različitim oblicima – od vrlo kratkih do dugih, od onih koje, kako je neko već kazao, „slave zaplet do onih kojima je zaplet jezik”, o pisanju priča, uz razgovore o najnovijim knjigama gostujućih autora.
Program čitanja priča potcrtava takozvanu izvođačku dimenziju koju priča ima, poput poezije, a za razliku od romana, a koja joj omogućava neposrednu komunikaciju s publikom.
Gradski portal: Čime ste se rukovodili pri izboru gostiju?
KNEŽEVIĆ: Ljubitelji kratke priče ove godine će imati priliku da čuju sedam autora kratke priče, pisce i spisateljice iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine/Slovenije, a neki od njih se prvi put predstavljaju u Podgorici. Kao i ranijih godina, dolaze nam sjajni, veoma zanimljivi pisci mlađe i srednje generacije čije su knjige već naišle na odličnu recepciju među čitalačkom publikom i književnom kritikom, što dokazuju i književne nagrade koje osvajaju. Sigurna sam da će njihove priče ovaj žanr približiti svima na uzbudljiv i podsticajan način.
Možda istorija kratke priče u Crnoj Gori nije duga ni bogata koliko bismo kao čitaoci željeli, ali su u nju već upisane knjige priča Ognjena Spahića, Stefana Boškovića, Milovana Radojevića, Brana Mandića, Ilije Đurovića, Tijane Rakočević, Nikole Nikolića, među mlađima, ali i drugih pisaca koji su pisali prije njih i pišu kratku priču danas
Gradski portal: U Crnoj Gori smo imali nekoliko značajnih autora kratke priče u prošlosti -Sretena Asanovića, Miodraga Brkicu Vukovića… Imaju li oni svoje nasljednike, te da li je i koliko taj žanr danas popularan među piscima?
KNEŽEVIĆ: Već sam kazala da smatram da je kratka priča zapostavljena i to ne samo u domaćoj književnosti. Ali, ako uzmemo da je Sreten Asanović utemeljitelj moderne kratke priče kod nas, kao i da je Miodrag Brkica Vuković već svojim prvim objavljenim pričama u našu književnost uveo originalan postmodernistički postupak u formi kratke priče, ta je linija nastavljena piscima različitih generacija autora koje dolaze nakon njih. Teško da možemo govoriti o nekom poetološkom modelu koji se njeguje i nasljeđu u tom smislu. Možda istorija kratke priče u Crnoj Gori nije duga ni bogata koliko bismo kao čitaoci željeli, ali su u nju već upisane knjige priča Ognjena Spahića, Stefana Boškovića, Milovana Radojevića, Brana Mandića, Ilije Đurovića, Tijane Rakočević, Nikole Nikolića, među mlađima, ali i drugih pisaca koji su pisali prije njih i pišu kratku priču danas. Nažalost, kratke priče se i dalje rijetko objavljuju sabrane u posebnim knjigama, već najčešće pojedinačno u različitim časopisima, a tako je i sa njihovim prevodima, pa nemamo ni najbolji pregled, kao ni uvid u to koliko su među piscima zaista popularne.
Gradski portal: Koliko je teško organizovati festival poput Literitorije?
KNEŽEVIĆ: Na svim našim programima u KIC-u, na organizaciji i produkciji zajedno radi čitav tim kolega, a koliko je to važno najbolje se vidi prilikom pripreme zahtjevnijih programa, prije svega festivala, poput Literitorije. Entuzijazam je poseban kvalitet takvog zajedničkog posla. Najteži dio odnosi se na obezbjeđivanje budžeta koji je vrlo važan jer nam određuje obim u kojem se festival može održati, broj gostiju i pratećih programa.
Jelena Boljević
