Piše: Marija Arnautović
Izvjesno je da se to ime, između ostalog, pominje i zbog činjenice da suđenje Pekoviću, koje je počelo u junu 2022. godine, nije daleko odmaklo. Prije 22. aprila, kada je održan glavni pretres, i Pekoviću dodjeljen advokat po službenoj dužnosti, jedanaest mjeseci nije održano nijedno ročište, u najvećem broju slučajeva zbog bolesti njegovog branioca. Iz nevladinih organizacija upozoravaju da, zbog odugovlačenja procesa koji se pred crnogorskim pravosuđem vodi protiv Pekovića, postoji opasnost od bjekstva, jer u oktobru ističu mjere pritvora koje su mu određene.
Organizacija TRIAL International iz Sarajeva, ovaj proces prati od početka i pruža pravnu podršku oštećenoj. Mjera pritvora Pekoviću, kako objašnjava Ajna Mahmić iz te organizacije, je i određena zbog bojazni da bi optuženi mogao bjekstvom izbjeći procesuiranje za zločine koji mu se stavljaju na teret.
Jednako tako, dodaje ona, osnovano je sumnjati i sada da bi optuženi iskoristio ovu pogodnost ukoliko bi mu bila ostavljena. U tom slučaju, kaže Mahmić, ne samo da bi optuženi izbjegao sankciju, a time pravda ne bi bila zadovoljena, nego bi i crnogorsko pravosuđe pokazalo nespremnost za potpuni proces suočavanja s ratnom prošlošću kroz efikasno procesuiranje ratnih zločinaca.
“Ne ulazeći u prirodu zdravstvenog stanja kolege, razlozi za odlaganje bi se mogli smatrati strategijom odbrane, kao pokušaj da proces održe aktivnim, bez presude, do 21. oktobra ove godine, kada po sili zakona, ukoliko se do tada ne donese presuda, okrivljeni mora biti pušten na slobodu”, vjeruje i Dalibor Tomović, punomoćnik zaštićene svjedokinje za čije se silovanje tokom rata u Bosni i Hercegovini Peković tereti.
Pedesetčetvorogodišnji Peković uhapšen je u oktobru 2021. godine u Danilovgradu, gdje je i živio. Rođen kao Ćurčić u Plužinama u Crnoj Gori na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom (BiH), promijenio je prezime. Razlog za to nije poznat. Postupak protiv njega kao Slobodana Čurčića, zbog ubistva civila i ratnog zločina silovanja prvobitno je vodilo bosanskohercegovačko pravosuđe.
Optužnica Višeg suda u Podgorici tereti ga da je u junu 1992. godine sa drugim vojnicima Vojske Republike Srpske (VRS) učestvovao u oružanom napadu na selo Hum kraj Foče, gdje je automatskim oružjem ubio Eminu i Muju Šabanović, nakon čega su njihova tijela zapaljena u kući Muje Šabanovića.
Peković je optužen i da je, sa još nekoliko uniformisanih osoba, u septembru iste godine došao u sportsku dvoranu “Partizan” u Foči gdje su bile zatočene žene i djeca i pod izgovorom da je došao da je spasi, izveo zaštićenu svjedokinju, njenu maloljetnu kćerku i još nekoliko osoba, odveo u stan koji se nalazio u blizini Stanice javne bezbijednosti u Foči gdje se već nalazila grupa vojnika. Uveo je u jednu od soba, gdje se nalazila još jedna naoružana muška osoba i silovao je.
Ročište nakon jedanaest mjeseci
Suđenje Slobodanu Pekoviću, nakon jedanaest mjeseci nastavljeno je u aprilu ove godine. Ročište glavne rasprave održano je još krajem maja prošle godine, a suđenje je od tada, kako je saopšteno iz Akcije za ljudska prava, odlagano pet puta. Tri puta zbog odsustva branioca, jednom zbog odsustva člana sudijskog vijeća i jednom zbog nemogućnosti Suda BiH da obezbijedi saslušanje svjedoka. Kako se svjedoci nalaze u BiH, zbog ekonomičnosti postupka, njihovo saslušanje sprovodi se putem video linka, naveli su iz HRA.
Bez obzira što je odlaganja ročista u samo jednom slučaju došlo zbog nemogućnosti bosanskohercegovačkog Suda da obezbijedi saslušanje svjedoka, neki mediji u Bosni i Hercegovini prenijeli su da je to razlog zbog kojeg postoji mogućnost da se Peković uskoro nađe na slobodi, zanemarujući razloge zbog kojih je ročište ranije odlagano.
Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić je zbog učestalog odlaganja zahtjevala vještačenje medicinske dokumentacije branioca, da bi se ocijenilo hoće li biti u stanju da u skorijem periodu prati tok suđenja. Odlukom predsjednika Višeg suda u Podgorici, Pekoviću je dodjeljen i advokat po službenoj dužnosti, koji će nastaviti da postupa zajedno sa njegovim izabranim advokatom.
Pravni zastupnik zaštićene svjedokinje Dalibor Tomović podsjeća da je Sud u Podgorici zbog jednog odlaganja kaznio Pekovićevog branioca, jer nije dostavio opravdanje za izostanak zbog zdravstvenih razloga i pozdravlja odluku da mu se dodjeli advokat po službenoj dužnosti.
“Moje mišljenje je da je ova poslednja odluka suda uz zakazivanje više ročišta u toku jednog mjeseca, a ne jednog u mjesec dana jedini način da se spriječi odlaganje pretresa”, kaže on.
Međutim, napominje Bojana Malović, iz Akcije za ljudska prava, koja od početka procesa u Crnoj Gori prati suđenje, time se riješava samo jedna strana problema. U daljem toku postupka je, kaže, neophodno obezbijediti i bržu i blagovremeniju saradnju između sudova u Crnoj Gori i BiH, kako bi se sva predstojeća saslušanja svjedoka sprovela bez nepotrebnog odugovlačenja, uslovljenog tehničkim razlozima.
Na posljednjem ročištu Slobodanu Pekoviću, odbrana je zahtjevala ukidanje pritvora pozivajući se na standard Evropskog suda za ljudska prava “da pritvorski osnov slabi protokom vremena”, zaključivši da je u ovom predmetu “praktično nestao”, jer se Peković u pritvoru nalazi već dvije godine i šest mjeseci.
Kao dodatne razloge naveli su i loše zdravstveno stanje okrivljenog, koji je u međuvremenu, u zatvoru pretrpio dva srčana udara i operaciju, i čije srce sada “funkcioniše samo 10 odsto”. Predlog za ukidanje pritvora je odbijen, jer prema mišljenju Suda, razlozi zbog kojih je određen i dalje postoje – opasnost od bjekstva i visina zaprijećene kazne. Naredna ročišta zakazano su za 28. maj, 11. jun i 5. jul.
Prvi slučaj ratnog silovanja pred crnogorskim pravosuđem
Suđenje Slobodanu Pekoviću za ratni zločin silovanja prvo je takvo pred sudovima u Crnoj Gori. Zbog toga, Bojana Malović iz HRA, vjeruje da je riječ o strateški važnom slučaju za tu državu, jer prvi put procesuira seksualno nasilje u kome žrtva ima status zaštićenog svjedoka. Procesuiranje tog slučaja, kaže ona, bi trebalo da bude što bolji primjer takvog suđenja za buduće slične predmete kojih ima – sudeći po dokumentaciji koju je Crna Gora već dobila od Rezidualnog mehanizma Haškog tribunala.
“Kada žrtve uvide da se ovakav slučaj procesuira s ozbiljnošću, odlučnošću i da se u Crnoj Gori osigurava pravda, to ih može samo ohrabriti da pristanu da učestvuju u tim postupcima”, dodaje Malović.
U tom smislu, kako objašnjava, pored zaštitnih garancija u vidu svjedočenja pod pseudonimom, putem video linka, bez vidiljivih fizičkih karakteristika uz izmijenjen glas, sud bi morao da povede računa i o dosuđivanju imovinsko pravnog zahtjeva žrtavama u krivičnom postupku. Na taj način bi se, navodi Malović, spriječila njihova retraumatizacija u parničnom postupku, ali i otkrivanje njihovog identiteta.
“U predmetu Slobodana Pekovića, takav zahtjev je postavljen. Stvaranje takvog osjećaja podrške i zaštite može smanjiti strah od dalje traumatizacije i stigmatizacije”, podsjeća ona.
Da je crnogorsko pravosuđe spremno da procesuira slučajeve ratnih zločina, pa i ratnog zločina silovanje, smatra specijalna državna tužiteljka Tanja Čolan Deretić. Predmet Peković je, kaže, značajan, jer je zaštićeni svjedok postavio imovinsko pravni zahtjev. “U konkretnom slučaju očekujemo da sud odluči o istom, kako oštećenu ne bi uputio na parnicu i time je eventualno izložio otkrivanju identiteta”, dodaje Čolan Deretić.
Iskustvo i suda i tužilaštva u predmetima ratnog seksualnog nasilja igra veliku ulogu, smatra Bojana Malović iz HRA. Ono, kako objašnjava, poboljšava osjećaj za vođenje osjetljivih postupaka, doprinosi sprečavanju sekundarne viktimizacije, koja je nerijetko uzrokovana pitanjima odbrane, ali i atmosferi koja je lišena društvene stigme, a koja dodatno produbljuje osjećaj poniženja i degradiranosti kod žrtve.
