Crna Gora danas slavi 20 godina od obnove nezavisnosti. \u0160to Vam, na sasvim intimnom planu, zna\u010di 21. maj? Sje\u0107ate li se gdje ste bili tog dana 2006. godine i kako ste se osje\u0107ali?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Dvadeset godina zvu\u010di kao dug period, ali kad pomislim na 21. maj, prvo \u0161to osjetim je sna\u017ena emocija tog istorijskog trenutka. Bio sam u Londonu, zavr\u0161avao master studije na Kraljevskoj akademiji, daleko od ku\u0107e, ali rijetko kad bli\u017ee Crnoj Gori. Postojala je ogromna napetost, uzbu\u0111enje i osje\u0107aj da svjedo\u010dimo trenutku koji \u0107e ozna\u010diti po\u010detak jednog novog poglavlja na\u0161e istorije. Nikad ne\u0107u zaboraviti momenat kad je postalo jasno da smo uspjeli na tom putu. Za mnoge od nas koji smo odrastali devedesetih, poslije svih turbulencija koje su obilje\u017eile na\u0161e djetinjstvo, taj doga\u0111aj nije bio samo politi\u010dki ili istorijski, on je nosio u sebi sna\u017ean osje\u0107aj nade, osje\u0107aj da iza sebe ostavljamo jedno te\u0161ko vrijeme i otvaramo prostor za neku ljep\u0161u, stabilniju i samouvjereniju budu\u0107nost. Dvadeset godina kasnije, sad mo\u017eda jo\u0161 i vi\u0161e razumijem da nezavisnost nije samo jedan datum koji obilje\u017eavamo, ve\u0107 proces sazrijevanja. Kroz godine i iskustva nau\u010dio sam koliko je va\u017eno imati osje\u0107aj pripadnosti, znati odakle ste i gdje god da ste, nositi to duboko u sebi. To je velika snaga i privilegija.<\/p>\n\n\n\n \u0160to su vrijednosti na kojima bi Crna Gora trebalo da gradi svoju budu\u0107nost?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Putuju\u0107i svijetom i provode\u0107i \u017eivot u pronala\u017eenju sebe izme\u0111u razli\u010ditih kultura i dru\u0161tava, shvatio sam da male zemlje imaju jednu posebnu prednost – one mogu mnogo br\u017ee da osjete, znaju, prepoznaju i njeguju ono \u0161to ih \u010dini posebnim. Te vrijednosti i osje\u0107anja su me li\u010dno uvijek vodile hrabrije i dalje u svijet, ali uvijek bli\u017ee samom sebi. Obrazovanje, kultura, otvorenost, odgovornost i odnos prema ljudima su klju\u010d. Zrelost jednog dru\u0161tva ne vidi se samo u institucijama, ve\u0107 i u tome kako se odnosimo prema talentu, znanju, razli\u010ditosti i mladim ljudima koji tek dolaze. Volio bih da gradimo Crnu Goru u kojoj se uspjeh ne do\u017eivljava sa sumnjom nego sa rado\u0161\u0107u, u kojoj se znanje po\u0161tuje a dobrota ne smatra slabo\u0161\u0107u, zemlju koja ima dovoljno samopouzdanja da ostane svoja, a dovoljno otvorena da stalno u\u010di, raste i mijenja se na bolje. Na kraju, vjerujem da kultura ima mnogo ve\u0107u ulogu nego \u0161to \u010desto mislimo. Ona nije ukras jednog dru\u0161tva. Ona govori o tome ko smo, kakvi \u017eelimo da budemo i \u0161to ostavljamo iza sebe.<\/p>\n\n\n\n Foto: Festival KotorArt<\/p>\n\n\n\n Kako iz Va\u0161e perspektive izgleda dru\u0161tveni i kulturni put Crne Gore u ovih 20 godina nezavisnosti \u2013 \u0161to smo kao dru\u0161tvo dobili, a gdje smo propustili prilike?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Dvadeset godina, gledano iz ugla jedne dr\u017eave, zapravo i nije mnogo. To su tek prve ozbiljne godine jednog dru\u0161tva koje poku\u0161ava da prona\u0111e sebe i odredi svoj put. Prirodno da je na tom putu bilo i gre\u0161aka i propu\u0161tenih prilika\u2026 Ali upravo to su najva\u017enije godine sazrijevanja, jer tada postavljamo temelje za sve ono \u0161to slijedi. Male zemlje sebi te\u0161ko mogu priu\u0161titi luksuz sporosti, podjela ili kratkoro\u010dnih planova. Mo\u017eda smo ponekad premalo ulagali u stvari \u010diji se pravi rezultati vide tek godinama kasnije. Ipak, bez obzira na sve, ono \u0161to meni daje najve\u0107u nadu jesu upravo mladi ljudi, a budu\u0107nost nije ne\u0161to \u0161to nas \u010deka, budu\u0107nost ve\u0107 postoji u njima. Zato moramo aktivno raditi na tome da sre\u0107u i priliku ne moramo uvijek tra\u017eiti negdje drugo. Imamo duboku istoriju koja nas svakodnevno dr\u017ei i oblikuje, ali i rijetku priliku da mnogo toga osmislimo hrabro i na potpuno novi na\u010din. Vjerujem da \u0107e budu\u0107nost Crne Gore prije svega zavisiti od te snage, energije i kvaliteta ljudi koje imamo. Ljudi su na\u0161 najve\u0107i kapital.<\/p>\n\n\n\n Osnovali ste Fondaciju \u201eMilo\u0161 Karadagli\u0107\u201c koja pru\u017ea podr\u0161ku talentovanim umjetnicima iz Crne Gore. Zbog \u010dega ste odlu\u010dili da vi\u0161e nije dovoljno samo svirati, ve\u0107 i graditi sistem za druge?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Nikad nijesam razmi\u0161ljao o tome kao o trenutku kad vi\u0161e nije bilo dovoljno \u201csamo\u201c svirati\u2026 Muzika je jedna duboka i jaka emocija koja je meni dala gotovo sve: \u017eivot, iskustva, ljude, mogu\u0107nost da sanjam mnogo ve\u0107e snove nego \u0161to sam kao dje\u010dak mogao i da zamislim. I mo\u017eda sam ba\u0161 zbog toga razvio osje\u0107aj odgovornosti prema onima koji danas stoje na po\u010detku svog puta. Tokom odrastanja i razvijanja imao sam sre\u0107u da nai\u0111em na ljude koji su u meni prepoznali ne\u0161to posebno i pru\u017eili mi podr\u0161ku u klju\u010dnim trenucima. Nekada je dovoljan samo jedan \u010dovjek, jedna prilika ili jedno povjerenje da potpuno promijeni ne\u010diji \u017eivotni put. Fondacija je nastala prirodnim tokom iz \u017eelje da poku\u0161amo da stvorimo jo\u0161 vi\u0161e takvih trenutaka i novih primjera, osje\u0107aj da neko vjeruje u vas, da nijeste sami i da va\u0161 talenat zaista ima vrijednost. Na kraju, ako govorimo o budu\u0107nosti Crne Gore, onda ulaganje u mlade ljude nije pitanje humanosti ili dobre volje. To je pitanje budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n Koliko je danas mladim umjetnicima u Crnoj Gori te\u017ee ili lak\u0161e nego \u0161to je bilo Vama, i \u0161to je ono \u0161to im najvi\u0161e nedostaje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107:<\/strong> Mislim da je gotovo nemogu\u0107e govoriti o tome da li je nekome danas lak\u0161e ili te\u017ee, jer je to uvijek relativno. Jedina istina koju znamo je ona koju sami \u017eivimo. Kad sam odrastao i po\u010dinjao svoj put, \u017eivjeli smo u potpuno druga\u010dijem vremenu. Nijesmo bili otvoreni prema svijetu na na\u010din na koji je to danas slu\u010daj. Informacije nijesu bile dostupne i sje\u0107am se da je moj dolazak u London bio gotovo kao slijetanje na Mjesec. Dana\u0161nje generacije odrastaju u potpuno druga\u010dijoj stvarnosti. Cijeli svijet nalazi im se na dohvat ruke. Povezani su, imaju pristup znanju, inspiraciji i mogu\u0107nostima o kojima moja generacija nije mogla ni da sanja – svijet je za njih postao mnogo manji. Ali sa tim dolaze i novi izazovi. Toliko je izuzetnih ljudi, paralelnih svjetova, toliko glasova i sadr\u017eaja koji nas svakodnevno okru\u017euju, zbunjuju, da mo\u017eda nikad nije bilo te\u017ee sa\u010duvati sebe i prona\u0107i svoj glas. Ljudima danas ne nedostaju informacije\u2026 Nedostaje im prostor, vrijeme i podr\u0161ka da zaista \u010duju sebe. I mo\u017eda upravo zato Fondaciju do\u017eivljavam kao jednu sigurnu ta\u010dku \u2013 mjesto za ideje, radoznalost, \u0161iru perspektivu i smisao u ovom veoma izazovnom svijetu.<\/p>\n\n\n\n U vi\u0161e navrata ste govorili o trenutku kada Vam je otac pustio plo\u010du Andr\u00e9sa Segovije i kada ste prvi put \u010duli zvuk klasi\u010dne gitare koji je, kako ka\u017eete, \u201eostao sa Vama\u201c. \u0160to Vas je u tom zvuku promijenilo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Tog trenutka se sje\u0107am nevjerovatno jasno, jer je to bio zvuk koji mi je promijenio \u017eivot, otvorio mi je vrata jednog svijeta ljepote za koji do tada nijesam ni znao da postoji. Ono \u0161to je u muzici oduvijek bilo fascinantno za mene jeste \u010dinjenica da je ona potpuno neopipljiva. Dogodi se u jednom trenutku i ve\u0107 u sljede\u0107em nestane. A onda se ipak smjesti negdje u sje\u0107anje, u osje\u0107anje, u dubinu. Ta emocija je potpuno stvarna i neizbje\u017ena.<\/p>\n\n\n\n Sje\u0107am se da sam kao dijete uvijek sanjao velike snove, bio sam veoma fokusiran i nikad nijesam birao lak\u0161i put. Ali negdje duboko u sebi uvijek sam imao taj osje\u0107aj da smisao \u017eivota mora biti povezan sa ljepotom, i sa ne\u010dim \u0161to nas prevazilazi. Prva nota sa Segovijinog albuma, pa onda muzika, dali su mi upravo to i postali moj \u017eivot. Postoje neke istine koje ne pripadaju jeziku, naciji ili vremenu \u2013 one su jednostavno univerzalne.<\/p>\n\n\n\n Foto: milosguitar.com<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 prvim albumom \u201cMediterr\u00e1neo\u201c zauzeli ste vrhove klasi\u010dnih muzi\u010dkih lista \u0161irom svijeta i, prema pisanju Telegrafa, postali \u201egitaristi\u010dki heroj klasi\u010dne muzike\u201c, a obradama Bitlsa ste nesumnjivo pribli\u017eili klasi\u010dnu gitaru naj\u0161iroj publici. Koliko je va\u017eno da gitara iza\u0111e iz svog \u201ckanonskog\u201c repertoara i da li mislite da je to danas nu\u017enost za opstanak instrumenta?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Umjetnost opstaje upravo kroz razgovor sa vremenom u kojem postoji. Tradicija i otvorenost dio su iste univerzalne cjeline. Klasi\u010dna gitara ima jedinstvenu poziciju izme\u0111u vjekovne tradicije i \u0161ireg, modernog muzi\u010dkog prostora. Gitara veoma prirodno povezuje te svjetove i ru\u0161i granice \u017eanrova<\/p>\n\n\n\n Od samog po\u010detka moja publika je bila velika i raznolika, a za mene je to uvijek inspiracija. Nijesam razmi\u0161ljao o tome koliko ljudi me slu\u0161a, ve\u0107 da li sam makar jednog \u010dovjeka uspio istinski dotaknuti u tom trenutku. Tek tada znam da li sam uradio ne\u0161to vrijedno. Muzika do nas ne dolazi kroz kategorije ili granice. Ona dolazi kroz \u010distu emociju. Stoga izbori koje sam instinktivno pravio na svom umjetni\u010dkom putu nijesu bili pitanje opstanka instrumenta. Ne mislim da gitaru treba spa\u0161avati\u2026 To je najpopularniji instrument na svijetu! Ali gitara je samo jedan od na\u010dina da muzika iza\u0111e na povr\u0161inu kao univerzalni jezik svijeta koji prevazilazi sve \u017eanrove i podjele.<\/p>\n\n\n\n Album \u201cBaroque\u201c je plod mjeseci rada na transkripcijama s Va\u0161im mentorom Michaelom Lewinom. Koliko je taj proces \u201eprevo\u0111enja\u201c \u2013 recimo Vivaldijevog koncerta na \u017eice gitare \u2013 sli\u010dan originalnom komponovanju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Svako ozbiljno ,,prevo\u0111enje\u201c u muzici tra\u017ei mnogo vi\u0161e od prenosa sadr\u017eaja – tra\u017ei razumijevanje su\u0161tine i duha onoga \u0161to poku\u0161avate da prenesete. Rad na albumu ,,Baroque\u201c bio je jedno od tehni\u010dki najzahtjevnijih iskustava mog umjetni\u010dkog \u017eivota. Doveo me do granica mogu\u0107nosti i bio proces koji je tra\u017eio ogromno strpljenje, vrijeme i povjerenje. Ali upravo zbog toga bio je i jedan od najinspirativnijih.<\/p>\n\n\n\n Cilj nije bio samo prenijeti note sa jednog instrumenta na drugi. Cilj je bio razumjeti njihov unutra\u0161nji smisao, i dati im jedan potpuno novi \u017eivot. Postoje trenuci kad to djeluju gotovo nemogu\u0107e. Recimo kada poku\u0161avate muziku napisanu za \u010detiri solo instrumenta, kao \u0161to je slu\u010daj sa Vivaldijevim koncertom ,,L\u2019Estro Armonico\u201c, prenijeti na jednu gitaru prvi put. U takvim trenucima nalazite se negdje izme\u0111u izvo\u0111a\u010da, istra\u017eiva\u010da i idealiste. A upravo tu moj svijet postaje najuzbudljiviji.<\/p>\n\n\n\n Mnoge Va\u0161e interpretacije, npr. \u201cKoncert za Aranjuez\u201c, postale su svjetski standard, ali to djelo je pisano iz apsolutne tame Rodrigove sljepo\u0107e i li\u010dne tragedije. Kako se u 21. vijeku pronalazi nova, neistro\u0161ena emocija u notama koje su odsvirane hiljade i hiljade puta?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: Magija nije u notama. Magija je u onome \u0161to se de\u0161ava u prostoru izme\u0111u njih. U tom prostoru smo mi, sva na\u0161a iskustva, gubici, radosti, grehovi, ljubavi i sve ono \u0161to \u010dini jedan ljudski \u017eivot. Upravo zato neka djela traju i inspiri\u0161u vjekovima… Muzika poput Rodrigovog \u201cAranjuez\u201c koncerta stalno iznova pronalazi neki novi put. Velika umjetnost direktno razgovara sa onim dubokim i univerzalnim u svima nama. Konkretno to djelo nastalo je iz veoma li\u010dne tragedije i bola, ali upravo to je \u010dudo umjetnosti – da ne\u0161to toliko li\u010dno mo\u017ee postati ne\u0161to \u0161to pripada svima nama. To je katarza, preobra\u017eenje, osloba\u0111anje.<\/p>\n\n\n\n Foto: HR Sinfonieorchester Europa Konzert Open Air 2023 \/ Pressefotos<\/p>\n\n\n\n Bio sam veoma mlad kad sam snimio ovaj koncert sa Londonskom filharmonijom i Janikom Neze-Segenom, i danas kad ga slu\u010dajno uhvatim na radiju, osmijehnem se iznutra toj mladosti, poletu i energiji koja je pripadala tom vremenu i \u010dovjeku koji sam tada bio. To me uvijek duboko dirne i ohrabri. Tako velika djela nikada ne pripadaju jednoj osobi. Ona rastu sa nama i u nama, sa publikom i sa vremenom. A onda strpljivo \u010dekaju neke nove ljude da u njima opet prona\u0111u i podijele svoju istinu.<\/p>\n\n\n\n Va\u0161e odbijanje Trinaestojulske nagrade je odjeknulo, i to ne samo u Crnoj Gori, a nekoliko puta ste obrazlo\u017eili za\u0161to ste to u\u010dinili. Kada sa ove distance razmi\u0161ljate o toj svojoj odluci i svemu \u0161to joj je prethodilo, kako danas gledate na odgovornost javne li\u010dnosti da, i po cijenu nesporazuma ili osude, zauzme stav u trenutku kada \u0107utanje djeluje kao lak\u0161i izbor?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107:<\/strong> Odgovornost koja neminovno prati jedno tako veliko priznanje ve\u0107a je od nas samih. Tu se ne pitamo glavom, nego srcem i principima. Kad sam saznao da sam izabran da budem jedan od dobitnika najve\u0107e dr\u017eavne nagrade, bio sam iskreno sre\u0107an \u2013 ne toliko zbog samog priznanja, jer svoj \u017eivotni put i sve ono \u0161to sam kroz muziku do\u017eivio ve\u0107 osje\u0107am kao ogromnu privilegiju i nagradu, nego zbog ljudi koji su tu i uvijek uz mene: moja porodica, prijatelji, dru\u0161tvo. Znam koliko je njima sve to zna\u010dilo i koliko su u tom trenutku bili radosni i ponosni. To je bila njihova nagrada, mnogo vi\u0161e nego moja, jer su me oni oblikovali i stvorili, u tom kontekstu. Iz dubokog po\u0161tovanja prema njima, ali i iz odgovornosti prema onima koji tek dolaze, bilo je nemogu\u0107e za\u017emuriti\u2026 Trinaestojulska nagrada bi u mojoj biografiji svakako bila jo\u0161 jedna vrijedna referenca. Ali u o\u010dima i srcima ljudi koji vole svoju zemlju, ona predstavlja cijeli svijet prepun \u017eivotnih konstelacija nas i na\u0161ih predaka, na\u0161e i njihove borbe, vjere u bolje sjutra. Danas, kad obilje\u017eavamo dvadeset godina od obnove crnogorske nezavisnosti, mi slavimo sve njih i neka nas upravo te vrijednosti vode u blistavu evropsku budu\u0107nost, prepunu novih prilika, svjetlosti i ljepote.<\/p>\n\n\n\n Odrastanje u Podgorici devedesetih zna\u010dilo je i no\u0107i bez struje tokom kojih ste, po sopstvenom svjedo\u010denju, sviranjem stvarali paralelni, ljep\u0161i svijet za svoju porodicu i prijatelje. Da li je ta misija \u2013 gitara kao uto\u010di\u0161te \u2013 i danas ostala Va\u0161 unutra\u0161nji kompas, \u010dak i pod svjetlima Rojal Albert Hola?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Karadagli\u0107<\/strong>: U tim godinama, kada su na\u0161i \u017eivoti bili svedeni na minimum, a osnovne stvari bile luksuz, toplina zajedni\u0161tva i ljudi koji su nam bliski bili su na\u0161a nepokolebljiva snaga. To je bila moja prva publika. I mo\u017eda sam upravo tada, a da toga nijesam bio svjestan, po\u010deo da razumijem \u0161to muzika zaista zna\u010di. Tokom tih dana stvarao se jedan paralelni, ljep\u0161i svijet – svijet u kojem je postojala ljepota, mir i osje\u0107aj sigurnosti. Danas su bine ve\u0107e, svjetla su ja\u010da, Rojal Albert Hol ili neka manja sala na drugom kraju svijeta, sve je isto. Svaki put kad iza\u0111em na scenu poku\u0161avam da makar na trenutak stvorim prostor u kojem ljudi mogu da osjete tu istu emociju mog odrastanja. Muzika za mene nikada nije bila bijeg od \u017eivota \u2013 ona je uvijek bila na\u010din da ga dublje osjetim<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Gitara je mali orkestar. Svaka \u017eica je druga\u010dija boja, druga\u010diji glas, govorio je legendarni \u0161panski klasi\u010dni gitarista Andr\u00e9s Segovia, \u010dovjek \u010diji je zvuk jednom dje\u010daku iz Podgorice, mra\u010dnih devedesetih godina pro\u0161log vijeka, zauvijek promijenio \u017eivot. Taj dje\u010dak je Milo\u0161 Karadagli\u0107, jedan od najpoznatijih klasi\u010dnih gitarista dana\u0161njice, koji sa svojim \u201cmalim orkestrom\u201c nastupa u najve\u0107im koncertnim dvoranama svijeta poput Rojal Albert Hola, Vigmor Hola i Karnegi Hola, te brojnim drugim dvoranama u \u010cikagu, Los An\u0111elesu, Tokiju, Parizu, Rimu, Minhenu…<\/p>","protected":false},"author":5,"featured_media":973844,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[11],"tags":[188,4378,5956],"naslovna":[908],"class_list":["post-973842","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura","tag-crna-gora","tag-milos-karadaglic","tag-uspjeh","naslovna-izdvajamo"],"acf":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/gradski.me\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/karadaglic-christoph-kostlin.webp","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/973842","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=973842"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/973842\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":973843,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/973842\/revisions\/973843"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/973844"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=973842"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=973842"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=973842"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=973842"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"Fotografija](\"https:\/\/media.portalanalitika.me\/media\/2025\/07\/31\/1753959629hgfmzprotecncg0l-i_1920x1280.jpg?cacheControl=1779513788259\" "\\"\\"")
<\/p>\n\n\n\n![\"Fotografija](\"https:\/\/media.portalanalitika.me\/media\/2024\/01\/15\/1705320952wncmw7axndbjrsqq-i_1920x1280.jpg?cacheControl=1779513818921\" "\\"\\"")
<\/p>\n\n\n\n![\"Fotografija](\"https:\/\/media.portalanalitika.me\/media\/2023\/09\/01\/1693566597jttrz5olalp10cjj-i_1920x1280.jpg?cacheControl=1779513842481\" "\\"\\"")
<\/p>\n\n\n\nMuzika za mene nikad nije bila bijeg od stvarnosti<\/h2>\n\n\n\n