<\/p>\n\n\n\n
Ro\u0111eni Beogra\u0111anin, porijeklom iz Bjelopavli\u0107a, ve\u0107 godinama \u017eivi u Podgorici, gdje se, kako ka\u017ee, od prvog dana osje\u0107ao kao da je ro\u0111eni Podgori\u010danin.<\/p>\n\n\n\n
„Pitaju me ljudi kako sam do\u0161ao iz velikog Beograda u Podgoricu, ali im ka\u017eem da se ja ne vezujem za zgrade, stadione, pozori\u0161ta, ve\u0107 za ljude. Nikad nijednu neprijatnost nisam do\u017eivio ovdje i u Podgorici se od prvog dana osje\u0107ao kao da sam ro\u0111eni Podgori\u010danin. Dugo sam tra\u017eio na\u010din kako da se odu\u017eim Podgorici i zato sam snimio pjesmu ‘\u017deljo moja Podgorice'“, kazao je \u0110urovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli shvatio je da \u017eeli i da se bavi muzikom. U srednjoj \u0161koli, kako ka\u017ee, shvatio je da bi muzika trebalo da mu bude \u017eivotni put.<\/p>\n\n\n\n
„Kada sam do\u0161ao iz vojske, imao sam jedan dogovor sa majkom. Mi smo sve u \u017eivotu dogovarali. Rekla mi je: ‘Mora\u0161 da zavr\u0161i\u0161 \u0161kolu, odslu\u017ei\u0161 vojsku i da bude\u0161 svoj \u010dovjek. Tvoj otac mi je ostavio amanet da od tebe stvorim \u010dovjeka. Poslije toga \u2014 \u017eivi kako misli\u0161’. Nisam imao uslove da se ozbiljno posvetim studijama. Majka je radila u firmi koja je propadala, vremena su bila te\u0161ka. I onda sam, vo\u0111en ogromnom ljubavlju prema muzici i tom emocijom koju sam nosio u sebi, odlu\u010dio da po\u010dnem profesionalno da se bavim muzikom“, naveo je \u0110urovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Da bih skrenuo pa\u017enju na sebe i dobio vi\u0161e posla, rije\u0161io je da obradi neke o\u010deve pjesme koje su bili veliki hitovi.<\/p>\n\n\n\n
„Sa mojim drugom Ne\u0161om Aleksandri\u0107em, sinom \u010duvenog Dragana Aleksandri\u0107a, koji je sa mojim ocem napravio najve\u0107e hitove, odlu\u010dio sam da snimim pjesmu \u201eOti\u0161la si, e, pa neka\u201c. Bili smo klinci od po dvadeset godina, neiskusni, ali puni \u017eelje. Snimili smo pjesmu, ali se onda postavilo pitanje – kako da do\u0111e do ljudi? Nije bilo dru\u0161tvenih mre\u017ea. Do televizije se te\u0161ko dolazilo, trebale su veze ili novac, a ja nisam imao ni jedno ni drugo. Preko jednog dragog prijatelja koji je radio na Pinku, do\u0161ao sam do Minimaksa. Rekao mi je: ‘Kako da ne, ti si Ljubin sin. Tvoj otac i ja smo bili veliki prijatelji'“, kazao je \u0110urovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
I dalje pamti svoje prvo gostovanje u „Nedjelji kod Minimaksa\u201c, \u0161to je tada bila najgledanija emisija u Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n
„Rekli su mi da do\u0111em u subotu pred emisiju koja je i\u0161la od \u010detiri do sedam. A ja sam do\u0161ao u dva popodne. Obukao sam se najljep\u0161e \u0161to sam mogao \u2014 pozajmio sako od jednog druga, cipele od drugog, stavio svoju ko\u0161ulju i kravatu. I sjedio sam tamo i \u010dekao. Dva sata. Prolazili su gosti, gledali me, niko nije znao ko sam. A ja samo \u010dekam. U to vrijeme je poslije Minimaksa i\u0161la serija \u201eBeverli Hils\u201c, koju su svi gledali. I ve\u0107 sam po\u010deo da mislim da su me zaboravili. Na kraju pri\u0111em tom prijatelju i pitam ga tiho: \u201eJesu li me zaboravili?\u201c A on mi ka\u017ee: \u201eNisu. Minimaks namjerno probija emisiju deset minuta zbog tebe, da u\u0111e\u0161 u termin \u2018Beverli Hilsa\u2019, da bi te vidjela mlada publika“. Ja nisam mogao da vjerujem. To je bio toliko ljudski gest. I danas sam mu beskrajno zahvalan zbog toga. To je bio prvi trenutak kada su ljudi, htjeli ne htjeli, \u010duli za mene“, istakao je \u0110urovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Navodi da je veoma te\u0161ko bilo biti sin Ljubomira \u0110urovi\u0107a, kao i da mu vrata nisu bila lak\u0161e otvorena i da je morao mnogo vi\u0161e da radi od ostalih.<\/p>\n\n\n\n
„Imao sam mnogo manje prava na gre\u0161ku. Uvijek mi se tra\u017eila gre\u0161ka i uvijek su me upore\u0111ivali sa ocem. On je bio vanserijski pjeva\u010d, mogao je da pjeva \u0161ta je htio. To su mi govorile sve njegove kolege. Bio je u ligi pjeva\u010da koja je nedosti\u017ena. Sve to je bio i moj problem, jer su mi ljudi govorili: ‘Dobro ti pjeva\u0161, ali tvoj otac…’. Vremenom sam se navikao na njegovo \u017eivotno djelo i za veoma kratko vrijeme koliko je \u017eivio i bavio se muzikom stvorio je 15 velikih hitova“, pri\u010da \u0110urovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n
\u0110urovi\u0107 je u emisiji „Iz drugog ugla“ govorio o odrastanju, djetinjstvu, porodici, karijeri, hobijima, kao i prvim koracima u muzici.<\/p>\n\n\n\n
Cijelu emisiju pogledajte na programu TV Podgorica u 20 sati.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uvijek mi se tra\u017eila gre\u0161ka, uvijek su me upore\u0111ivali sa ocem i zbog toga je te\u0161ko bilo biti sin Ljubomira \u0110urovi\u0107a. Zbog njega sam imao mnogo manje prava na gre\u0161ku, kazao je u emisiji „Iz drugog ugla“ na TV Podgorica, muzi\u010dar Igor \u0110urovi\u0107.<\/p>","protected":false},"author":8,"featured_media":971244,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[9],"tags":[13952,31743],"naslovna":[908],"class_list":["post-971239","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo","tag-emisija-iz-drugog-ugla","tag-igor-djurovic","naslovna-izdvajamo"],"acf":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/gradski.me\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Igor-DJurovic-foto-tvpg.webp","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/971239","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=971239"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/971239\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":971248,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/971239\/revisions\/971248"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/971244"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=971239"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=971239"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=971239"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=971239"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}