Planirani projekat izgradnje postrojenja za pre\u010di\u0161\u0107avanje otpadnih voda u Botunu prerastao je iz infrastrukturnog i ekolo\u0161kog pitanja u politi\u010dku krizu. U odsustvu pravovremenih i jasnih informacija o tehnologiji, procedurama procjene uticaja na \u017eivotnu sredinu i fazama odlu\u010divanja, javni prostor je ostao otvoren za spekulacije i politi\u010dku instrumentalizaciju.<\/p>\n\n\n\n
Takav vakuum predstavlja plodno tlo za \u0161irenje dezinformacija, jer strah i neizvjesnost postaju dominantni okvir kroz koji gra\u0111ani interpretiraju projekat. Narativ se formira ad hoc, kroz politi\u010dke sukobe i medijski senzacionalizam. To vodi do erozije dru\u0161tvenog povjerenja u dr\u017eavne institucije i proces EU integracija. Dostupna istra\u017eivanja dosljedno pokazuju nizak stepen povjerenja gra\u0111ana u dr\u017eavne institucije, \u0161to potvr\u0111uje da je rije\u010d o dugogodi\u0161njem problemu koji je prisutan kroz razli\u010dite istra\u017eiva\u010dke cikluse. Posljedi\u010dno, gra\u0111ani \u010desto tra\u017ee alternative za interpretaciju politike putem dru\u0161tvenih mre\u017ea i neformalnih medija.<\/p>\n\n\n\n
Dodatno, to potvr\u0111uju posljednji podaci Eurobarometra iz septembra 2025. godine, koji su pokazali prvi ve\u0107i pad povjerenja u Evropsku uniju (EU) od kada se mjeri ta kategorija. Povjerenje gra\u0111ana Crne Gore u Evropsku uniju opalo je u periodu od \u0161est mjeseci za \u010dak 14 procenata (sa 83 na 69 odsto) prema rezultatima istra\u017eivanja sprovedenog za potrebe Evropske komisije.<\/p>\n\n\n\n U slu\u010daju Botun od samog po\u010detka kreirani su narativi da EU i njeni predstavnici direktno name\u0107u odluke i da doma\u0107e institucije ne rade u interesu gra\u0111ana. Takve narative su aktivno plasirali Milan Kne\u017eevi\u0107, lider Demokratske narodne partije (DNP) i prosrpski portali Borba, Alo onlajn i IN4S. Kne\u017eevi\u0107 je ambasadora Evropske unije u Podgorici ozna\u010dio kao istinskog donosioca odluka u zemlji, oslanjaju\u0107i se na ustaljeni antiEU narativ koji Evropsku uniju prikazuje kao prijetnju nacionalnom suverenitetu. Pozivanjem na Evropsko javno tu\u017eilastvo (EPPO\/K\u00f6vesi), Milan Kne\u017eevi\u0107 preusmjerava fokus javnosti na polarizuju\u0107e teme, \u010dime se narativ projektuje kao sukob gra\u0111ana protiv spolja\u0161njeg uticaja. Senzacionalisti\u010dki medijski naslovi Kne\u017eevi\u0107 raskrinkao planove ili Kriminalni akt u Gornjoj Zeti samo poja\u010davaju emotivnu reakciju. Na terenu, to je rezultiralo mobilizacijom lokalnih protesta.<\/p>\n\n\n\n Diskurs koji se oko izgradnje postrojenja formirao u dijelu medija i javnih nastupa pojedinih politi\u010dkih aktera pokazuje obrazac koji prevazilazi legitimnu zabrinutost gra\u0111ana. Dominantni konstrukt je da postrojenje za pre\u010di\u0161\u0107avanje otpadnih voda nije javni projeka ve\u0107 sredstvo svjesnog ugro\u017eavanja zdravlja gra\u0111ana, iza kojeg stoje skrivene politi\u010dko-ekonomske sprege.<\/p>\n\n\n\n Tendenciozni medijski sadr\u017eaji o raskrinkavanju pozadine, tajnim planovima i novom \u010cernobilju nemaju funkciju informisanja, ve\u0107 emocionalnog projiciranja. Pojam \u010cernobilj, li\u0161en svake tehni\u010dke ili regulatorne veze sa kolektorom slu\u017ei kao simbol apsolutne katastrofe. Time se racionalna rasprava o standardima i nadzoru zamjenjuje strahom i osje\u0107ajem ugro\u017eenosti. Paralelno s tim, projekat se personalizuje imenovanjem pojedinih politi\u010dkih i poslovnih aktera, \u010dime se javna politika svodi na moralizovani sukob krivaca i \u017ertava.<\/p>\n\n\n\n Dalja eskalacija diskursa vidljiva je banalizovanjem analogija koje kompleksan infrastrukturni problem svode na li\u010dni konflikt i prizemni humor. Takve poruke ne tra\u017ee razja\u0161njenje ve\u0107 proizvode jasnu podjelu na nas koji smo ugro\u017eeni i prevareni, i njih koji name\u0107u rje\u0161enja bez legitimiteta. Pitanje lokacije i javnog interesa gubi se iza takve simbolike.<\/p>\n\n\n\n Najradikalniji sloj narativa pojavljuje se u formulacijama: ekolo\u0161ki genocid, dozvola za ubistvo gra\u0111ana, kriminalni akt i visoka korupcija. Upotreba me\u0111unarodno-pravnih i krivi\u010dno-pravnih pojmova u kontekstu infrastrukturnog projekta nema \u010dinjeni\u010dno utemeljenje. Ako je projekat genocidan, onda nema prostora za dijalog, ostaje samo otpor. Takav kontekst unaprijed kriminalizuje sve aktere uklju\u010dene u proces i legitimi\u0161e vaninstitucionalni pritisak kao jedini prihvatljiv odgovor.<\/p>\n\n\n\n Posebno je zna\u010dajno \u0161to se najte\u017ee optu\u017ebe i najdramati\u010dnije formulacije sna\u017eno amplifikuju kroz tabloide van Crne Gore, \u010dime se lokalni slu\u010daj uklapa u \u0161iri obrazac delegitimizacije doma\u0107ih institucija. Pritom, odre\u0111eni portali neobjektivno, neprofesionalno i kontinuirano koriste vrijednosno obojene pojmove poput dostojanstva, slobode i otpora kako bi jednu stranu predstavili kao moralno superiornu, a svako neslaganje kao napad na osnovne vrijednosti zajednice. Retori\u010dka pitanja, navodnici i vizuelno sna\u017ene metafore skrivanja slu\u017ee da se insinuacija predstavi kao \u010dinjenica, a sumnja kao dokaz.<\/p>\n\n\n\n Konsekventno, predstavljeni razvoj doga\u0111aja ide u korist \u0161ireg narativa prema kome Crna Gora nije spremna za Evropu, njene institucije su su\u0161tinski nelegitimne, dok su evropski standardi samo paravan za skrivene interese. Takav ishod odgovara i spoljnim akterima kojima pogoduje status quo ili potpuno zaustavljanje evropskih integracija Crne Gore. Usporavanje tog puta smanjuje pritisak na sprovo\u0111enje reformi i ostavlja prostor za o\u010duvanje alternativnih politi\u010dkih i bezbjednosnih uticaja. Politi\u010dki centri mo\u0107i u regionu, a posredno i \u0161ire, imaju strate\u0161ki interes da proces konvergencije ka EU bude spor. Dodatni sloj legitimizacije tog narativa posti\u017ee se uklju\u010divanjem javnih li\u010dnosti iz Srbije. Bjelodani primjer je javni nastup biv\u0161eg poslanika Narodne skup\u0161tine Srbije Lazara Ristovskog, \u010diji komentari u vezi sa Botunom izlaze iz okvira gra\u0111anske solidarnosti i ulaze u zonu politi\u010dkog mije\u0161anja. Takve poruke, posebno kada dolaze spolja, poja\u010davaju nepovjerenje unutar Crne Gore.<\/p>\n\n\n\n Izostanak institucionalnog odgovora klju\u010dni katalizator krize<\/strong><\/p>\n\n\n\n Slu\u010daj Botun pokazao je da strate\u0161ka komunikacija mora biti sastavni dio javne politike, za pravovremeno, jasno i dosljedno tuma\u010denje odluka rizika i procedura. Name\u0107e se utisak da problem nije bio u samoj odluci o izgradnji postrojenja za pre\u010di\u0161\u0107avanje otpadnih voda koliko u na\u010dinu na koji su nadle\u017ene institucije komunicirale sa gra\u0111anima, odnosno, u onome \u0161to nijesu iskomunicirale\/uradile.<\/p>\n\n\n\n Gra\u0111anima Botuna i \u0161ire javnosti nijesu blagovremeno obja\u0161njeni ciljevi projekta, razlozi za izbor lokacije, kao ni dugoro\u010dne koristi po zdravlje i \u017eivotnu sredinu. Umjesto kontinuiranog dijaloga, institucije su reagovale tek nakon eskalacije nezadovoljstva, \u0161to je proizvelo utisak da se odluke donose iza zatvorenih vrata. I naknadna izjava radona\u010delnika Podgorice Sa\u0161e Mujovi\u0107a da je bilo propusta u komunikaciji je potvrda da strate\u0161ki pristup nije postojao od po\u010detka, ve\u0107 se improvizovalo pod pritiskom.<\/p>\n\n\n\n Poseban problem predstavljao je izostanak javno dostupnog i transparentnog vremenskog okvira projekta. Gra\u0111anima nijesu prezentirane faze planiranja, procjene uticaja na \u017eivotnu sredinu, javne rasprave, rokovi za po\u010detak i zavr\u0161etak radova, kao ni uloge pojedinih institucija u tom procesu. Umjesto toga, informacije su saop\u0161tavane parcijalno, kroz pojedina\u010dne izjave u medijima, \u010desto kontradiktorne ili vremenski neusagla\u0161ene. Takva neizvjesnost je podsticala sumnju i osje\u0107aj da se ne\u0161to krije, iako za to nijesu postojali jasni dokazi.<\/p>\n\n\n\n Jedan od najozbiljnijih institucionalnih propusta bio je izostanak prevoda tehni\u010dkih i stru\u010dnih informacija na jezik razumljiv gra\u0111anima. Elaborati o uticaju na \u017eivotnu sredinu, opisi tehnologije i procedure kontrole rizika ostali su zarobljeni u birokratskom i stru\u010dnom jezi\u010dkom obrascu. Gra\u0111anima nije obja\u0161njeno jednostavnim i konkretnim primjerima kako postrojenje funkcioni\u0161e, koje tehnologije se koriste, koje su realne opasnosti, a koje mitovi. U takvom ambijentu, asocijacije na \u010cernobilj ili ekolo\u0161ki genocid su bile prijem\u010divije javnosti jer institucije nijesu ponudile razumljivu alternativu.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111e, nije postojao centralni izvor informacija, nego su one bile rasute izme\u0111u saop\u0161tenja razli\u010ditih institucija, izjava politi\u010dara i medijskih objava. Stoga su gra\u0111ani bili usmjereni na informacije putem dru\u0161tvenih mre\u017ea i portala sa izra\u017eenim politi\u010dkim agendama, \u0161to umnogome ote\u017eava razdvajanje \u010dinjenica od interpretacija. \u010cak je i objavljivanje klju\u010dnih dokumenata i ugovora do\u0161lo kasno i vi\u0161e djeluje kao reakcija na pritisak nego unaprijed planirana transparentnost.<\/p>\n\n\n\n Pored svega navedenog, institucije nijesu blagovremeno reagovale na dezinformacije i manipulativne narative. Tvrdnje o ugro\u017eenosti zdravlja, kriminalnim radnjama i spolja\u0161njem nametanju odluka \u0161irile su se danima, pa i sedmicama, prije nego \u0161to su demantovane. Kada su reakcije kona\u010dno stigle, bile su zaka\u0161njele i \u010desto defanzivne, \u0161to je dovelo u pitanje njihov kredibilitet. U nekim slu\u010dajevima, \u010dak su i me\u0111unarodni akteri morali da demantuju neta\u010dne navode, \u0161to svjedo\u010di da doma\u0107e institucije nijesu preuzele punu odgovornost za za\u0161titu javnog prostora od dezinformacija.<\/p>\n\n\n\n I nedostatak pravovremenog anga\u017eovanja Vlade Crne Gore u komunikaciji sa gra\u0111anima pove\u0107ava njihovo nepovjerenje prema doma\u0107im institucijama. To tako\u0111e slabi evropski narativ, stvaraju\u0107i utisak da su evropski standardi samo izgovor za netransparentne odluke. U tom smislu Botun nije izolovani incident ili izuzetak ve\u0107 upozorenje da bez jasne, otvorene i odgovorne institucionalne komunikacije svaki javni projekat mo\u017ee postati plodno tlo za radikalizaciju, dezinformacije i gubitak povjerenja u demokratske procese.<\/p>\n\n\n\n Stoga slu\u010daj izgradnje kolektora u Botunu jasno ukazuje na potrebu ja\u010danja strate\u0161ke komunikacije unutar dr\u017eavne uprave osnivanjem posebnog odjeljenja za strate\u0161ku komunikaciju po uzoru na dr\u017eave \u010dlanice Evropske unije. Cilj je za\u0161tititi gra\u0111ane od manipulacija i istovremeno oja\u010dati otpornost procesa evropskih integracija koji je ve\u0107 izlo\u017een dezinformacijama. O\u010dekivano je da \u0107e pritisci rasti kako se Crna Gora bude pribli\u017eavala punopravnom \u010dlanstvu u EU. Zato je neophodno preduzeti hitne korake ka osna\u017eivanju povjerenja gra\u0111ana u institucije. Time obezbje\u0111ujemo usagla\u0161ene poruke prema javnosti i stvaramo odr\u017eivu podr\u0161ku, kao i ve\u0107u dru\u0161tvenu prihva\u0107enost javnih projekata. U suprotnom, postoji stvarna prijetnja demokratskoj stabilnosti i evropskoj perspektivi Crne Gore.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Planirani projekat izgradnje postrojenja za pre\u010di\u0161\u0107avanje otpadnih voda u Botunu prerastao je iz infrastrukturnog i ekolo\u0161kog pitanja u politi\u010dku krizu, navodi se u analizi Digitalnog forenzi\u010dkog centra.<\/p>","protected":false},"author":5,"featured_media":939768,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[1235,23282],"naslovna":[],"class_list":["post-939767","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo","tag-botun","tag-dfc"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/939767","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=939767"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/939767\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/939768"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=939767"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=939767"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=939767"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=939767"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"Foto:](\"https:\/\/www.cdm.me\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/image-1.png\" "\\"\\"")