<\/p>\n\n\n\n
\u201eDanas smo sabrani na mjestu gdje su slovena\u010dke Alpe i ova prelijepa zemlja \u010duvale jednu od najte\u017eih i najbolnijih tajni na\u0161eg naroda \u2013\u00a0 neizmjernu tragediju, ali i \u017eivo sje\u0107anje na svirepi zlo\u010din koji se desio prije osamdeset godina, neposredno nakon zavr\u0161etka drugog svetskog rata. Okupili smo se ne da o\u017eivljavamo bilo kakvu mr\u017enju, \u0161to \u0107e neminovno nedobronamjerni i neznaveni ljudi re\u0107i, ve\u0107 da u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo po\u010dast \u017ertvama, da sa\u010duvamo njihova imena i ponovo ih upi\u0161emo u kolektivno pam\u0107enje na\u0161eg naroda. Njihov identitet i zla sudbina vi\u0161e ne mogu da budu samo pojedina\u010dna tu\u017ena pri\u010da porodica nevino ubijenih i roditeljska briga na\u0161e svete Srpske pravoslavne crkve, nego obaveza dr\u017eave Crne Gore, kako bi svaki njen stradalni gra\u0111anin dobio pravo na grob i ispisano vlastito ime na tom grobu\u201c \u2013 rekao je Mandi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
On je dodao da je u prolje\u0107e 1945. godine, u vrijeme kada je rat bio zavr\u0161en, vi\u0161e od deset hiljada boraca Jugoslovenske vojske u otad\u017ebini iz Crne Gore, Boke, Sand\u017eaka, Hercegovine i Isto\u010dne Bosne, nastavilo je svoj put, zajedno sa tifusarima, ranjenicima i hiljadama \u010dlanova porodica, u nadi da \u0107e se povezati sa zapadnim saveznicima i izbje\u0107i staljinisti\u010dki teror koji je tada pratio kraj bratoubila\u010dkog rata i komunisti\u010dku revoluciju, dodav\u0161i da svaka revolucija, koju njeni pokreta\u010di predstavljaju kao neohodan put u izgradnji boljeg i sre\u0107nijeg dru\u0161tva, po\u010dev od one prve u Francuskoj, preko sovjetske i mnogih drugih koje su se re\u0111ale u 20. vijeku u osnovi po\u010divaju na teroru, zlo\u010dinu i svirepom ubistvu politi\u010dkih protivnika.<\/p>\n\n\n\n
\u201eO samom putu i stradanju ove vojske, sve\u0161tenstva i naroda na Zlom putu od Podgorice do Zidanog mosta, kako ga je nazvao na\u0161 narod, sigurno \u0107e bolje i preciznije govoriti na\u0161e vladike, sve\u0161tenici i istori\u010dari. Podilazi me jeza iako je sun\u010dan dan, osje\u0107am se isto onako \u017ealostan kao \u0161to sam bio nedavno u Donjoj Gradini, u topolama pored rijeke Save, tamo\u0161njem najve\u0107em strati\u0161tu ljudi u sistemu koncentracionog logora Jasenovac. Hladno\u0107a ovih \u0161uma koje se ni danas ne mogu ugrijati, \u010dudni \u0161umovi li\u0161\u0107a koji svi \u010dujemo, svjedo\u010de o nekada\u0161njem prisustvu ne\u010dastivog na ovom prostoru. Samo je snaga te ne\u010dastive sile mogla prije osamdeset godina da prolije nevinu krv po ovoj zemlji, i izbri\u0161e spasonosnu rije\u010d i oprost\u201c \u2013 istakao je predsjednik Skup\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n
Naglasio je da je ovo mjesto bola, mjesto \u0107utanja, postalo simbol mu\u010deni\u0161tva i grijeha, grijeha nad grehovima, grijeha bratoubistva, grijeha ve\u0107eg od svakog drugog grijeha, istakav\u0161i da je to rana istorije ali jo\u0161 vi\u0161e rana savjesti i da je zemlja natopljena krvlju stradalnika, ali blagoslovena molitvama onih \u010dija usta vi\u0161e ne govore, ali du\u0161e vape.<\/p>\n\n\n\n
\u201eUbiti onoga koji je bespomo\u0107an, koji se predao i o\u010dekuje milost bratske ljubavi, ubiti ga bez su\u0111enja i prava na odbranu – ubijanje je pravde, ljudskosti, dobrote i \u010dojstva. Ta rana te\u0161ko zarasta i boli vjekovima. Ka\u017eu da su se poslije stotina godina u jednoj pri\u010di srela ona dva biblijska brata tamo negdje na zemlji svoga Gospoda. Bra\u0107a Kajin i Avelj – sami. Ko je koga ubio upita jedan. Mora da sam ja tebe re\u010de Kajin, vidi ti se o\u017eiljak na licu. Mo\u017eda, odgovori Avelj, ali onaj tvoj o\u017eiljak, koji se ne vidi, mnogo je dublji i bolniji. Krivica ubice i rana nevino ubijenog ostaju zajedno u pam\u0107enju naroda i Boga\u201c \u2013 rekao je Mandi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Apostrofirao je da zaboraviti bilo koji zlo\u010din zna\u010di po\u010diniti novi zlo\u010din i da zaboraviti mu\u010denike zla zna\u010di ponovo ih ubijati, dodaju\u0107i da su u jednom vremenu zlo\u010dini su skrivani i postali su zabranjeni za sje\u0107anje.<\/p>\n\n\n\n
\u201eSjenke hodaju za nama \u2014 tiho, ne\u010dujno, ali zapitano: ima li jo\u0161 \u017eivih koji nijesu zaboravili na svoje, na njihove patnje i stradalni\u010dki kraj? Ima li istine? \u017divi li ona jo\u0161 me\u0111u ljudima?\u201c Ima ih, mi smo tu, prije nas su bili na\u0161i stariji, i to je odgovor na sva ta tiha, ne\u010dujna i neizbrisiva pitanja. Ima nas mnogo koji pamtimo i koji ne mrzimo, koji ne sudimo, koji ne odbacujemo. Volimo sve ono na\u0161e, svaku ranu, svaki bol, patnju, suzu nevinog, jer mi smo od jednog. Ovo mjesto i druga mjesta stradanja su mjesta gdje se ovaj \u010dasni krst uzdi\u017ee iznad borbe za vlast, iznad ideologija, partija, dioba i on nas poziva na molitvu za brata, za \u010dovjeka, za pomirenje. Pamtimo da se ne zaboravi i zlo nikada vi\u0161e u istoriji na\u0161eg naroda ne ponovi\u201c \u2013 naglasio je predsjednik Skup\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n
Naglasio je da tu pored njih samo u jednoj od masovnih grobnica po\u010diva oko 3.500 na\u0161ih predaka, te da ova dolina i obli\u017enja \u0161uma kriju \u0161est masovnih grobnica, kao i da su tu zajedno zatrpani sve\u0161tenici, vojnici, ranjenici, mu\u0161karci, \u017eene, djeca i starci.<\/p>\n\n\n\n
\u201eBili su to sinovi i k\u0107eri Crne Gore, Boke, Hercegovine, Sand\u017eaka i isto\u010dne Bosne \u2013 bili su to ljudi. Nema danas gotovo nijedne pravoslavne porodice u Crnoj Gori, a da mu po nekoj ro\u0111a\u010dkoj liniji neko od predaka ne po\u010diva ovdje u \u0161umama Slovenije. Kamni\u0161ka Bistrica je jedna od vi\u0161e od 580 evidentiranih masovnih grobnica u Sloveniji, gdje je, prema podacima raznih komisija, istori\u010dara i pre\u017eivjelih u\u010desnika pogubljeno vi\u0161e od 100.000 ljudi nakon zavr\u0161etka Drugog svetskog rata. Zlo\u010dini po\u010dinjeni u ti\u0161ini \u2013 ali ne i u zaboravu\u201c \u2013 podvukao je predsjednik Mandi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Naveo je da su sje\u0107anje i molitva koje su nam preostale ja\u010de od u\u017easa, istakav\u0161i da je prvi parastos ovdje slu\u017een je 2006. godine, a da je 2015. podignuta i kapela, kao i da su te godine pro\u010ditana imena preko \u0161est hiljada do tada identifikovanih \u017ertava, apostrofirav\u0161i da je to najbolji dokaz da istina, ma koliko potisnuta, uvijek na\u0111e svoj put.<\/p>\n\n\n\n
\u201eZahvaljujem ovom prilikom Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, Eparhiji budimljansko-nik\u0161i\u0107koj, Mitropoliji zagreba\u010dko-ljubljanskoj, na\u0161im slovena\u010dkim doma\u0107inima i svima koji su doprinijeli da ovo mjesto danas ne bude zaboravljena \u0161uma, ve\u0107 sveti prostor pam\u0107enja i pokajanja. Posebno \u017eelim da naglasim i istaknem ulogu na\u0161eg bla\u017eenopo\u010div\u0161eg Mitropolita Amfilohija, pokojnih, Du\u0161ana Niklanovi\u0107a i \u010ceda Vukmanovi\u0107a koji su nas prvi okupili kako bi kao hri\u0161\u0107anska zajednica utvrdili istinu vezano za stradanje na\u0161ih predaka. Tako\u0111e, \u017eelim da se zahvalim Marjanu \u0160arecu, dana\u0161njem poslaniku Evropskog parlamenta i stalnom izvjestiocu za Crnu Goru, \u0161to je kao nekada\u0161nji prvi \u010dovjek op\u0161tine Kamnik pomogao svima nama da prona\u0111emo ta\u010dna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu. Kao predsjednik Skup\u0161tine Crne Gore, obavezujem se da \u0107e sve nadle\u017ene dr\u017eavne ustanove podr\u017eati dalje istra\u017eivanje i obilje\u017eavanje ovih i brojnih drugih strati\u0161ta gdje su stradali gra\u0111ani sa prostora dana\u0161nje Crne Gore, a \u010diji su se grobovi i imena skrivana punih osamdeset godina. Dr\u017eava Crna Gora \u0107e nastaviti ja\u010danje saradnje sa Republikom Slovenijom u cilju obilje\u017eavanja grobnica na\u0161ih gra\u0111ana na prostoru ove nama prijateljske dr\u017eave\u201c \u2013 posebno je naglasio predsjednik Skup\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n
Saop\u0161tio je da oni danas ne tra\u017ee nikakav revan\u0161izam i da nema vi\u0161e \u017eivih naredbodavaca, ni ubica, kao \u0161to nema ni onih koji su postradali prije osamdeset godina.<\/p>\n\n\n\n
\u201eZemlja je prekrila lica i jednima i drugima, a Bo\u017eiji sud je veliki. Tra\u017eimo samo da niko vi\u0161e ne strada \u2013 ni zbog imena, ni zbog porijekla, ni zbog vjere, ni zbog jezika kojim govori. Mi \u017eelimo samo ono \u0161to \u017eele svi razumni ljudi. Iscijelimo ovu te\u0161ku istorijsku ranu Crne Gore, priznajmo svi zlo\u010din koji se desio. La\u017eni zaborav nije lijek. Lijek su \u2013 istina i pokajanje. Lijek je \u2013 pra\u0161tanje. Grije\u0161iti je ljudski, pra\u0161tati je bo\u017eanski. Neka nas ovaj zvuk \u017eubora Bistrice, koja \u017eubori danas sli\u010dno kao i prije osamdeset godina, podsjeti da \u017eivot ide dalje, da \u0107e se i na\u0161a generacija preseliti kod na\u0161ih predaka, ali da dana\u0161nji dan kao i strahote koje su se desile na ovom prostoru ne mogu biti sakriveni i da na\u0161i potomci imaju pravo da znaju istinu. Svaka nevina \u017ertva je dostojna sje\u0107anja i visokog ljudskog po\u0161tovanja. Istina ne smije nikome biti teret, ve\u0107 temelj bratskog i ljudskog pomirenja i izvjesne budu\u0107nosti na\u0161e zajednice i novih sre\u0107nijih generacija. Vje\u010dna slava i pokoj svim postradalima. Neka njihova \u017ertva bude sjeme na\u0161eg sjedinjenja u pravdi, istini, ljubavi i pra\u0161tanju. Neka Bog podari Rajsko naselje na\u0161im velikim precima, a svima vama da vam dana\u0161nji dan slu\u017ei na \u010dast i ponos\u201c \u2013 zaklju\u010dio je predsjednik parlamenta.<\/p>\n\n\n\n
Ranije danas, predsjednik Skup\u0161tine je zajedno sa ostalim zvani\u010dnicima iz Crne Gore, kao i mnogobrojnim vjeruju\u0107im narodom u\u010destvovao u Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji u Hramu Svetih \u0106irila i Metodija u Ljubljani.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Predsjednik Skup\u0161tine Crne Gore Andrija Mandi\u0107 polo\u017eio je danas u Kamni\u0161koj bistrici vijenac posve\u0107en stradalima na Zidanom mostu. Tom prilikom, vijence su polo\u017eili i Ministar prostornog planiranja, urbanizma i dr\u017eavne imovine g. Slaven Radunovi\u0107, potpredsjednik Vlade Crne Gore g. Budimir Aleksi\u0107, kao ipotpredsjednik PAM-a i poslanik g. Dejan \u0110urovi\u0107 i poslanik g. Velimir \u0110okovi\u0107. Nakon parastosa koji su slu\u017eili Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Mitropolit budimljansko-nik\u0161i\u0107ki g. Metodije, Episkop i administrator Mitropolije zagreba\u010dko-ljubljanske g. Kirilo i Episkop pakra\u010dko-slavonski g. Jovan, predsjednik Mandi\u0107 se obratio prisutnima.<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":924897,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[7],"tags":[503,23869,10540,3996,7784,23870],"naslovna":[],"class_list":["post-924896","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politika","tag-andrija-mandic","tag-kamniska-bistrica","tag-polaganje-vijenca","tag-spomen-obiljezje","tag-stradali","tag-zidani-most"],"acf":[],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/gradski.me\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/2-1-1.webp","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/924896","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=924896"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/924896\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/924897"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=924896"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=924896"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=924896"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=924896"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}