<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Da je taj mladi\u0107 imao oru\u017eje, danas ne bih sjedjela ovdje sa vama i ovo vam pri\u010dala. U Kotoru bi se ponovila tragedija sa Cetinja, a moja porodica bi bila jo\u0161 jedna u nizu iz vijesti crne hronike. Pitam se da li to \u010dekamo da se dogodi tako ne\u0161to, pa da nadle\u017ene institucije po\u010dnu raditi svoj posao i da se kolektivno probudimo i shvatimo da svakodnevno mo\u017eemo biti nasumi\u010dne mete ljudi sa psihi\u010dkim problemima i koji su pod dejstvom narkotika. Ovo je alarm za sve \u2013 isti\u010de u ispovijesti za Pobjedu J. P.<\/p>\n\n\n\n
Prije upada u ku\u0107u na\u0161e sagovornice, o \u010demu je Pobjeda pisala, Kotoranin N. M. (20) je polomio stakla na prostorijama Crvenog krsta, a potom, krvavih ruku od povreda, obi\u0161ao nekoliko ku\u0107a u koje nije mogao u\u0107i jer su vrata bila zaklju\u010dana. Nakon toga je presko\u010dio ogradu i upao u porodi\u010dnu ku\u0107u J. P. kod kojih su vrata bila otklju\u010dana, nakon \u010dega su uslijedile traumati\u010dne scene.<\/p>\n\n\n\n
Dana 12. jula oko 21.30 \u010dasova, suprug, na\u0161e dvoje djece, starosti \u010detiri i sedam godina, i ja nalazili smo se u porodi\u010dnom domu, provodili uobi\u010dajenu porodi\u010dnu no\u0107. Suprug se igrao sa djecom, ja sam slikala i odjednom sam \u010dula da neko vi\u010de: \u201eUbi\u0107e me, ubi\u0107e me\u201c. Mu\u0161ki glas se \u010duo sve glasnije, instinktivno sam se okrenula prema mu\u017eu i rekla mu – tr\u010di, brzo zatvori vrata, na \u0161to je on odmah odreagovao i uspio u posljednjem momentu da zaklju\u010da. Sa druge strane vrata, pomahnitali mladi\u0107 ve\u0107 je bio uhvatio kvaku i poku\u0161avao da otvori zaklju\u010dana vrata. Nakon toga po\u010dinju scene koje su li\u010dile na one iz horor filmova. U tom momentu mi ne znamo ko je mladi\u0107, da li im oru\u017eje kod sebe i shvatamo ozbiljnost i opasnost situacije. Dosjetila sam se i potr\u010dala da djecu sakrijem u ormar u dje\u010djoj sobi, jer nijesmo imali gdje da pobjegnemo, a i da ih za\u0161titim od eventualnih nemilih prizora i scena. Mladi\u0107 je uporno navaljivao na vrata, poku\u0161avaju\u0107i da ih otvori, urlaju\u0107i i ponavljaju\u0107i rije\u010di: ,,Ubi\u0107e me, ubi\u0107e me, molim vas otvorite mi, ranjen sam i krvav\u2026\u201c Odmah sam pozvala policiju. Dok nijesu stigli, mu\u017e i ja smo stajali iza vrata i molili provalnika da ode \u0161to je on kategori\u010dki odbijao, a potom jo\u0161 grublje navaljivao i nagovarao nas da mu otvorimo da u\u0111e, jer \u0107e ga neko ubiti i da ga jure. Policija je do\u0161la brzo, za pet minuta i 56 sekundi, ali nama su ti momenti bili kao vje\u010dnost. On nije odustajao, poku\u0161avao je na sve mogu\u0107e na\u010dine, bio je uporan u naumu da u\u0111e, a kada smo mu rekli da smo pozvali policiju, tek onda je po\u010deo burno da reaguje – pri\u010da na\u0161a sagovornica.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu, a prije dolaska policije, mladi\u0107 se zaklju\u010dao u hodniku ku\u0107e, izme\u0111u donjeg i gornjeg sprata gdje se nalazila \u010detvoro\u010dlana porodica.<\/p>\n\n\n\n
On je prvobitno provirio na donji sprat i vidio da nema nikoga, zaklju\u010dao vrata i krenuo da se penje stepenicama na gornji sprat gdje smo mi bili zaklju\u010dani. Kada je do\u0161la policija, molili su ga i poku\u0161avali urazumiti da otklju\u010da vrata i da se preda, me\u0111utim – on se u jednom momentu iz hodnika uputio na terasu. Policija je ponovo poku\u0161avala da ga privoli da si\u0111e, \u0161to je on odbijao i odjednom je sko\u010dio sa visine od \u010detiri-pet metara. Pao je le\u0111ima na beton i onda se re\u0111aju jo\u0161 nevjerovatnije scene. On nastavlja da se opire hap\u0161enju, a nakon \u0161to je pet, \u0161est policajaca uspjelo da ga savlada i nakon \u0161to su mu stavljene lisice, on ponovo ustaje i poku\u0161ava da bje\u017ei. U kakvom stanju je bio, najbolje govori \u010dinjenica da ga je policija uz pomo\u0107 osoblja Hitne pomo\u0107i jedva obuzdala – pri\u010da sagovornica Pobjede i dodaje da su sve \u0161to se dogodilo zabilje\u017eile nadzorne kamere.<\/p>\n\n\n\n
Ona je potvrdila navode Pobjede o ovom incidentu, koje smo dobili od mje\u0161tana tog kraja, da je prije upada u ku\u0107u J. P., mladi\u0107 provalio u prostorije Crvenog krsta gdje je napravio lom, potom je i\u0161ao od ku\u0107e do ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Kom\u0161ije su nam sjutradan ispri\u010dale da su im na kvakama bili tragovi krvi, ali svima su vrata na sre\u0107u bila zaklju\u010dana. Eto, kod nas, sticajem okolnosti, vrata su bila otklju\u010dana i uspio je da u\u0111e. Obilazio je sve, kod kom\u0161ije je presko\u010dio ogradu i tako je uletio kod nas jer nigdje nije nai\u0161ao na otklju\u010dana vrata i ljude. Da je samo \u017eelio da se sakrije mogao je da to uradi u Crvenom krstu gdje nije bilo nikoga. Zna\u010di – on je tra\u017eio nekoga, to potvr\u0111uje i ta njegova potreba da u\u0111e kod nas – ispri\u010dala je J. P.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to je zabrinjavaju\u0107e, kako isti\u010de na\u0161a sagovornica, jeste \u010dinjenica da je mladi\u0107 svojevremeno otpu\u0161ten iz Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti na ku\u0107no lije\u010denje, te da je, prema njenim saznanjima, bio bez terapije du\u017ei vremenski period usljed \u010dega je o\u010digledno i do\u0161lo do pogor\u0161anja njegovog stanja.<\/p>\n\n\n\n
Pritom, utvr\u0111eno je da je te ve\u010deri bio i pod dejstvom narkotika, kokaina. Kasnije smo saznali da je rije\u010d o osobi koja je po\u010dinila niz krivi\u010dnih djela – napad na fizi\u010dko lice no\u017eem, napad na slu\u017ebeno lice, plja\u010dka kladionice sjekirom, posjedovanje narkotika – kazala je ona, isti\u010du\u0107i da do te no\u0107i nijesu znali ko je mladi\u0107, te da je o\u010digledno ,,da smo bili njegove nasumi\u010dno odabrane \u017ertve\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Mi od te no\u0107i ne spavamo, ne \u017eivimo normalno, sve te slike su nam i dalje pred o\u010dima, nemamo mira. Razmi\u0161ljamo \u010dak i da se odselimo iz ku\u0107e u kojoj smo \u017eivjeli sre\u0107no i mirno i bili uvjereni da smo bezbjedni – ka\u017ee ogor\u010deno J. P.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Prema njenim rije\u010dima, alarmantna su saznanja i \u010dinjenice do kojih su do\u0161li nakon ovog nemilog doga\u0111aja, ta\u010dnije da ovo nije izolovan slu\u010daj u Kotoru, te da je znatan broj osoba sa ovakvim i sli\u010dnim problemima na slobodi.<\/p>\n\n\n\n
Ne krivim toliko ni njega, jer je njemu potrebna pomo\u0107, koliko krivim institucije koje o\u010digledno ne vode brigu o ovakvim licima, jer da vode – ovaj mladi\u0107 ne bi mogao biti pu\u0161ten iz bolnice na ku\u0107no lije\u010denje. Krivim, tako\u0111e, i njegovu porodicu koja je trebalo da bude svjesna ozbiljnosti situacije jer su oni najbolje znali u kakvom je stanju. Shodno tome, trebalo je da poka\u017eu ljubav i brigu na na\u010din \u0161to \u0107e on biti zbrinut tamo gdje \u0107e mu biti pru\u017eena adekvatna pomo\u0107 i sigurnost – ka\u017ee na\u0161a sagovornica i ponavlja svoje uvjerenje: \u201eDa je tu no\u0107 uspio u\u0107i, stradali bismo mi ili on, a da je bio naoru\u017ean – svima je jasno \u0161to bi se desilo\u201c.Mislim da, ako se kolektivno ne pokrenemo i ne probudimo, problem se ne\u0107e rije\u0161iti. Do te no\u0107i mislila sam da se ovakve stvari doga\u0111aju samo nekome drugom i da se meni to ne mo\u017ee dogoditi. Mogli smo biti \u017ertve osobe koja bi trebalo da je zatvorena i pod nadzorom. Imamo saznanja da je prije dolaska u na\u0161 kvart, u svojoj ku\u0107i napao i \u010dlanove svoje porodice, tako da je tu no\u0107 o\u010digledno dosta tragedija izbjegnuto, samo pukom sre\u0107om. Ali mo\u017eda sljede\u0107i put nekoga ne\u0107e poslu\u017eiti ta sre\u0107a. Da li treba da \u010dekamo da nam se ponove cetinjske tragedije ili sli\u010dna de\u0161avanja pa da neko reaguje? Potrebno nam je da se kolektivno probudimo i shvatimo gdje \u017eivimo i da svako od nas mo\u017ee biti \u017ertva i meta. Zato ovim putem \u017eelim, kao majka, supruga, odgovorna gra\u0111anka, da uputim apel nadle\u017enim institucijama da po\u010dnu odgovorno i savjesno da rade svoj posao. Trebalo bi da budu svjesni da su odgovorni za mnoge \u017eivote, te da se uve\u010de, prije nego \u0161to zaspu, zapitaju – da li su sve porodice u na\u0161em gradu bezbjedne u odnosu na to kako su postupali tog dana u obavljanju svog posla – poru\u010duje na\u0161a sagovornica.<\/p>\n\n\n\n
Prisje\u0107a se da su suprug i ona, nakon \u0161to je policija odvela mladi\u0107a, do\u017eivjeli novu traumu, horor scene po ku\u0107i, krvava vrata, krv po hodniku, pobacane stvari, na balkonu, ispred ku\u0107e lokve krvi.<\/p>\n\n\n\n
Sve smo to \u010distili do zore i bilo je veoma traumati\u010dno, jer nikada ni\u0161ta ni pribli\u017eno nijesam do\u017eivjela u svom \u017eivotu. To je dodatno poja\u010dalo strah \u0161to je moglo da se desi da je on uspio da u\u0111e. Da su ga moja djeca vidjela tako krvavog i neura\u010dunljivog, mislim da bi epilog bio vi\u0161e nego jasan. A posebno kada pomislim \u0161to bi bilo da je bio naoru\u017ean. Pukom sre\u0107om je izbjegnuta ogromna tragedija i nadam se da \u0107e ovo \u0161to se nama desilo biti upozorenje da ne\u0161to mora da se mijenja. Svi bi trebalo da budu svjesni da je ovo i njima moglo da se desi. Ovo je alarm, upozorenje kolektivno, ne samo nama, kao porodici, ve\u0107 svima. Kao zajednica, svi zajedno, moramo da stanemo na kraj ovakvim propustima i slu\u010dajevima – zaklju\u010duje na\u0161a sagovornica.<\/p>\n\n\n\n
Akter pri\u010de – N. M., nakon ovog incidenta, upu\u0107en je na lije\u010denje u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Dobroti.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
J. P. (33), majka dvoje maloljetne djece, i njen suprug, 12. jula oko 21.30 \u010dasova, pro\u017eivljavali su najte\u017ee trenutke u svom \u017eivotu, koji su li\u010dili na horor scene iz filmova. U njihovu porodi\u010dnu ku\u0107u, u kotorskom naselju \u0160kaljari, upao je raskrvavljeni mladi\u0107 u stanju neura\u010dunljivosti uzvikuju\u0107i: \u201eMolim vas otvorite mi, ubi\u0107e, ubi\u0107e me, krvav sam, ranjen sam..\u201c<\/p>","protected":false},"author":5,"featured_media":920750,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[4985,134,1587],"naslovna":[],"class_list":["post-920749","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-hronika","tag-dobrota","tag-kotor","tag-napad"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/920749","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=920749"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/920749\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/920750"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=920749"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=920749"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=920749"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=920749"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}