<\/p>\n\n\n\n
„Sad mi sin puni 18 godina, sad prvog maja i sad pita majko – ‘o\u0107u li ja da slavim? Kako da slavimo od 180 eura sutra? ‘O\u0107e dijete da ima ka’ i svako drugo“, konstatuje za RTV Podgorica Stanimirovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Stanimirovi\u0107 pita ko mo\u017ee danas da pre\u017eivi sa 265 eura sa dva srednjo\u0161kolca? <\/p>\n\n\n\n
,,Ukupna primanja sa „dostojanstvenim“ pove\u0107anjem po\u0161to sam bila u Brezoviku stotinu petnaest dana od plu\u0107a 370 sa tu\u0111om njegom, socijalnim, materijalnim, dje\u010dijim, sve ukupno do 20. aprila, kada se ukida tu\u0111a njega, jer je odobrena na godinu dana i kada mi sin postaje punoljetan. Osta\u0107e 180 eura, a mo\u017eda ne ni toliko“, nagla\u0161ava Stanimirovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n
Arnela je, dok je slu\u017eilo zdravlje, aktivno obavljala te\u0161ke fizi\u010dke poslove, pa je, uspjela da od svoga rada, ali i uz pomo\u0107 humanitarnih akcija, izgradi ku\u0107u u kojoj sada \u017eivi. No, prije \u010detiri godine iznenada se razboljela.<\/p>\n\n\n\n
„Prvo je oti\u0161ao vid, pa sluh, pa sa neurolo\u0161ke strane ki\u010dmeni stub, pa sam od te\u0161ke tuberkoloze zavr\u0161ila u Brezovik, najja\u010deg tipa. Ne smijem da radim ni sa hemijom, ni fizi\u010dke poslove. Ne \u010dujem.“ „Ne smijem da zamaram plu\u0107a. Opet \u0107u pokrenuti infekciju i oti\u0107i u Brezovik. Doktorica ka\u017ee, ako odete jo\u0161 jednom, plu\u0107a vi\u0161e nema, isti\u010de Stanimirovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Tro\u0161kovi lije\u010denja su ogromni, termina za preglede nema, pa je prinu\u0111ena da se lije\u010di u privatnim ustanovama, \u017eali se Arnela. Upitana kako pre\u017eivljava mjesec, ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
\u201cBra\u0107a mi pla\u0107aju struju i vodu, a to \u0161to nam ostane od socijalnog za hranu. Djeci za u\u017einu. I oni mi poma\u017eu.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Prva joj je, prisje\u0107a se, u pomo\u0107 pritekla Marina Medojevic<\/strong>, a prije bolni\u010dkog lije\u010denja, dobila je jednokratnu pomoc od Glavnog grada od stotinu eura. Te\u0161ko je, ka\u017ee sa suzama u o\u010dima, pa bi, svaka pomo\u0107, dobro do\u0161la.<\/p>\n\n\n\n „Voljela bih samo da mi obezbijede slu\u0161ni aparat. Dobila sam jedan kad sam gostovala na nekoj tv od neke gospo\u0111e, ali nije odgovaraju\u0107i, ne \u010dujem ponekad ni\u0161ta. A kad sam izgubila zdravlje, ne treba mi vi\u0161e ni\u0161ta.\u201d<\/p>\n\n\n\n A donosiocima odluka, na Dan socijalne pravde poru\u010duje:<\/p>\n\n\n\n „Neka malo vi\u0161e povedu ra\u010duna o narodu. Neka malo pro\u0161eta socijalno da vidi ko sve, kako i \u0161ta prima. Nevezano za moj slu\u010d\u0323aj, nego ima sve gore od gorega \u0161to se ka\u017ee“, isti\u010de Stanimirovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Pri\u010da o borbi Anele Stanimirovi\u0107 upravo na Dan socijalne pravde nije statistika. Nije broj. Ako danas govorimo o pravdi, onda ta pravda mora pogledati u o\u010di onima koji je nikada nijesu osjetili.\u00a0 Odlazimo iz doma Anele Stanimirovi\u0107, vjeruju\u0107i da \u0107emo ovu borbenu majku slede\u0107i put zate\u0107i u boljem raspolo\u017eenju, sa manje brige, u neko bolje sjutra.<\/p>\n\n\n\n