<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Pi\u0161e : Spasoje Tomi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Nije tajna da smo Vojin i ja u mnogim pitanjima imali i imamo razli\u010dita gledi\u0161ta. \u010cesto smo stajali na suprotnim stranama javne misli, tuma\u010dili iste doga\u0111aje razli\u010ditim rije\u010dima i izvla\u010dili razli\u010dite zaklju\u010dke. To je, uostalom, i prirodno u vremenima koja tra\u017ee stav, a ne \u0107utanje. Ali isto tako nije tajna da smo u nekim su\u0161tinskim stvarima znali da mislimo isto\u00a0 kao Srbi, kao ljudi koji osje\u0107aju teret istorije i odgovornost prema budu\u0107nosti, kao oni koji ne \u017eele da budu nijemi posmatra\u010di sopstvenog vremena.<\/p>\n\n\n\n
Zato ova knjiga nije samo zbirka tekstova. Ona je trag jedne svijesti koja je odbila da \u0107uti. Ona je zapis jednog pogleda na stvarnost koji je nastajao u vremenu previranja, sumnji, nada i borbi u vremenu koje je tra\u017eilo da se govori, \u010dak i onda kada je govor bio nepo\u017eeljan.<\/p>\n\n\n\n
Svi mi koji pi\u0161emo kolumne, svako iz svog ugla, sa svojim iskustvom, ubje\u0111enjima i karakterom, u stvari smo svjedoci jedne epohe. Bilje\u017eimo duh vremena dok jo\u0161 nije postao istorija. Zapisujemo trenutke koji se drugima \u010dine prolaznim, a koji \u0107e se jednoga dana pokazati kao presudni. Mi smo hroni\u010dari nemira i nade, zabluda i istina, uspona i posrnu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda bez sve\u010danih priznanja i bez pompe, ali u su\u0161tini, tihi heroji politi\u010dkih procesa koji oblikuju stvarnost u kojoj \u017eivimo.<\/p>\n\n\n\n
Ne zato \u0161to smo bezgre\u0161ni, nego zato \u0161to smo prisutni. Zato \u0161to svjedo\u010dimo. Zato \u0161to ostavljamo trag.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to danas pi\u0161emo kao polemiku, stav, upozorenje ili opomenu, sjutra \u0107e biti istorijski dokument. Na\u0161e rije\u010di postaju izvori koje \u0107e neke budu\u0107e generacije \u010ditati ne da bi presu\u0111ivale nama, ve\u0107 da bi razumjele vrijeme u kojem smo \u017eivjeli. Kolumnisti su, htjeli to ili ne, arhivari jednog doba, \u017eivi pisari politi\u010dke i dru\u0161tvene stvarnosti.<\/p>\n\n\n\n
Zato je svaka ozbiljna knjiga kolumni vi\u0161e od li\u010dnog uspjeha jednog autora. Ona je doprinos kolektivnom pam\u0107enju. Ona je svjedo\u010danstvo da je neko gledao, mislio, govorio i zapisivao onda kada je bilo najva\u017enije.<\/p>\n\n\n\n
U tom smislu, ova knjiga ima vrijednost koja prevazilazi svakodnevnu polemiku. Ona pripada vremenu koje opisuje ali i vremenima koja tek dolaze.<\/p>\n\n\n\n
\u010cestitam Vojinu na trudu, istrajnosti, intelektualnoj hrabrosti i na zapisu koji ostaje. Razlike me\u0111u nama mogu biti velike, ali trag koji ostavljamo u vremenu – to je ono \u0161to nas sve povezuje.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Povodom izlaska knjige kolumni Vojina Gruba\u010da, \u017eelim da mu uputim iskrenu \u010destitku i rije\u010di po\u0161tovanja ne samo kao autoru, ve\u0107 i kao \u010dovjeku koji je ostao dosledan javnom govoru, misli i stavu, bez obzira na to koliko taj put ponekad bio te\u017eak ili usamljen.<\/p>","protected":false},"author":5,"featured_media":897036,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[19111,19112,18712],"naslovna":[],"class_list":["post-905194","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo","tag-cestitka-vojinu-grubacu","tag-knjiga-kolumni","tag-spasoje-tomic"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/905194","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=905194"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/905194\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/897036"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=905194"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=905194"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=905194"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=905194"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}