<\/p>\n\n\n\n
Bo\u0161njak u\u010destalo kritikuje intelektualnu zajednicu \u0161to \u0107uti na razna dru\u0161tvena de\u0161avanja. Vi\u0161e godina je to \u010dinila i iz klupe poslanice i prve potpredsjednice Skup\u0161tine u istoriji crnogorskog parlamentarizma, te se posebno bavila obrazovanjem i problemima u tom sistemu. Smatrala je, izme\u0111u ostalog, da profesori Univerziteta imaju nepravedno niske plate zbog \u010dega je kao poslanica inicirala, \u0161to je i usvojeno ranije, da im se uve\u0107aju zarade za vi\u0161e od 60 odsto.<\/p>\n\n\n\n
Sa Bo\u0161njak smo, pored ostalog, razgovarali o tome \u0161ta ona danas, sa pozicije koju obavlja, preduzima da stanje u visokom obrazovanju bude bolje, kako je do\u0161la do sada\u0161nje funkcije, da li ima politi\u010dkog zapo\u0161ljavanja na Univerzitetu, koji su klju\u010dni izazovi, suo\u010dava li se sa opstrukcijama u radu\u2026<\/p>\n\n\n\n
POBJEDA: Vi\u0161e godina ste bili poslanica i prva potpredsjednica Skup\u0161tine u istoriji crnogorskog parlamentarizma, a sada obavljate posao savjetnice rektora za strate\u0161ke politike i odr\u017eivi razvoj. Ranije ste, pored ostalog, o\u0161tro kritikovali kako funkcioni\u0161e Univerzitet, kritikovali ste i aktuelnog rektora Vladimira Bo\u017eovi\u0107a i predlagali rje\u0161enja kako da stanje bude bolje. Kako je uslijedio Va\u0161 anga\u017eman u Rektoratu i kako sara\u0111ujete danas sa rektorom Bo\u017eovi\u0107em?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Uvijek sam bila osoba koja svoje stavove iznosi jasno i otvoreno, uklju\u010duju\u0107i i one kriti\u010dke. \u0106utanje nikada nije bilo moj izbor. Ipak, vjerujem da kritika ima smisla samo ako je dobronamjerna, argumentovana i li\u0161ena politikantstva, jer njen cilj mora biti op\u0161te dobro, a ne li\u010dni ili politi\u010dki obra\u010dun.<\/p>\n\n\n\n Jedan od primjera moje borbe za dobro Univerziteta jeste i nastojanje da se, i u materijalnom smislu, povrati uru\u0161eni ugled profesije univerzitetskog profesora. Uspjela sam da iniciram i izlobiram da se profesija univerzitetskog profesora uvrsti u Zakon o zaradama u javnom sektoru, \u010dime je pove\u0107an koeficijent slo\u017eenosti poslova i zarade kona\u010dno dovedene na nivo koji odgovara tom zvanju. Na\u017ealost, ranije smo imali situacije u kojima su pojedini sekretari i savjetnici u radnim tijelima Vlade imali ve\u0107a primanja od redovnih profesora, \u0161to je, po mom mi\u0161ljenju, ozbiljno uru\u0161avalo dostojanstvo akademske profesije.<\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o mom anga\u017emanu u Rektoratu, isti\u010dem da sam tamo bila zaposlena i prije profesionalnog politi\u010dkog anga\u017emana. Prethodnim rukovodstvima Univerziteta, koja nijesu podr\u017eavala slobodu mi\u0161ljenja, moj povratak nije odgovarao, zbog \u010dega sam bila protivzakonito \u201euklonjena\u201c. Pokrenula sam sudski postupak i dobila pravosna\u017enu presudu u svoju korist.<\/p>\n\n\n\n Dana\u0161nje rukovodstvo Univerziteta pokazuje \u0161irinu i njeguje slobodu misli, zbog \u010dega se moj povratak nije dovodio u pitanje. Sa rektorom imam korektnu i profesionalnu saradnju, a i dalje otvoreno ukazujem na pitanja za koja smatram da zahtijevaju promjene. On je, u tom smislu, vrlo otvoren za nove ideje i inicijative. Sigurna sam da su danas Rektorat, ali i Univerzitet u cjelini, jedna od rijetkih sredina u kojima se ne osje\u0107a politi\u010dki revan\u0161izam.<\/p>\n\n\n\n Moram priznati da se na Univerzitetu realizuje mnogo kvalitetnih i vrijednih aktivnosti, ali da \u0161ira javnost o njima \u010desto nije dovoljno informisana. To, na\u017ealost, nije specifi\u010dnost samo ove oblasti, ve\u0107 \u0161iri dru\u0161tveni trend u kojem negativne vijesti dobijaju znatno ve\u0107u pa\u017enju od pozitivnih. Tako su, na primjer, gostovanja nobelovaca i istaknutih profesora sa najeminentnijih svjetskih univerziteta, uklju\u010duju\u0107i i Harvard, ostala gotovo nezapa\u017eena u javnosti.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: Ostali ste dosljedni ideji da rektora ne treba da bira Upravni odbor u kojem sjede i predstavnici vlasti, ve\u0107 da treba da se depolitizuje izbor i da rektora bira akademska zajednica putem izbora. Va\u0161a ideja zasad nije pro\u0161la. Da li Vi radite na depolitizaciji Univerziteta i na koji na\u010din?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK:<\/strong> Naravno da ostajem pri tom stavu. Smatram da je neposredan izbor rektora, putem tajnog glasanja, nakon predstavljanja programa, uz elemente izborne kampanje i javnog su\u010deljavanja kandidata, najdemokratskije rje\u0161enje i model koji u najve\u0107oj mjeri onemogu\u0107ava direktan politi\u010dki upliv. Tokom postdoktorskog usavr\u0161avanja na Univerzitetu u Ljubljani imala sam priliku da prisustvujem takvom izbornom procesu, koji je na mene ostavio sna\u017ean i vrlo pozitivan utisak.<\/p>\n\n\n\n Sada\u0161nji na\u010din izbora rektora to, na\u017ealost, ne obezbje\u0111uje. \u010cak je on manje demokrati\u010dan nego onaj u vrijeme jednopartijskog komunisti\u010dkog sistema, jer je tada za izbor rektora bila neophodna podr\u0161ka ve\u0107ine univerzitetskih jedinica \u2013 fakulteta i instituta, a danas formalno-pravno, izbor zavisi samo od petnaest pojedinaca – \u010dlanova Upravnog odbora, \u010dija je struktura, po meni, vrlo problemati\u010dna. Vlada, kao osniva\u010d, predla\u017ee pet \u010dlanova, dok Senat Univerziteta predla\u017ee svega \u010detiri \u010dlana iz reda akademskog osoblja u zvanju, ostalo su studenti, neakademsko osoblje i predstavnik saradnika. To zna\u010di da se mo\u017ee desiti da u Upravnom odboru manje od tre\u0107ine \u010dine profesori Univerziteta, gotovo na nivou broja studentskih predstavnika. Iako to danas nije slu\u010daj, pravno-formalno gledano takva mogu\u0107nost postoji, jer sastav Upravnog odbora u velikoj mjeri zavisi od politi\u010dkih okolnosti, a iskustvo nas u\u010di da se one mogu brzo mijenjati. Da ovaj model izbora nije dobar govori i \u010dinjenica da gotovo nijedan rektor nije imao protivkandidata na izborima. Dakle, sve se ve\u0107 unaprijed znalo.<\/p>\n\n\n\n Uvijek \u0107u se, u okviru svojih mogu\u0107nosti, zalagati da se ne dozvoli dominacija politike nad Univerzitetom. Iluzorno bi bilo o\u010dekivati potpuno odsustvo politi\u010dkog uticaja, toga sam i te kako svjesna, ali je od presudne va\u017enosti da politika ne postane dominantna i presudna u akademskim pitanjima.<\/p>\n\n\n\n Njegovanje slobodne misli, otvorenost Univerziteta prema dru\u0161tvu, kao i organizovanje javnih tribina o aktuelnim, pa i \u201eosjetljivim\u201c temama, vrijednosti su za koje se dosljedno zala\u017eem. Smatram da se u tom pravcu ve\u0107 prave konkretni iskoraci. Nedavno smo organizovali tribine o pitanjima poput postrojenja za pre\u010di\u0161\u0107avanje otpadnih voda u Botunu, gdje je jasno artikulisan stav struke, ali i o vrlo osjetljivim dru\u0161tvenim temama, uklju\u010duju\u0107i doga\u0111aje u vezi s turskim dr\u017eavljanima koji borave u Crnoj Gori, gdje smo se suo\u010dili sa izra\u017eenim pojavama ksenofobije u dru\u0161tvu, kao i o globalnim pitanjima, poput rata u Ukrajini.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: Ima li danas politi\u010dkog zapo\u0161ljavanja na Univerzitetu Crne Gore?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Pozicija koju trenutno obavljam nema dodirnih ta\u010daka sa zapo\u0161ljavanjem na Univerzitetu, tako da nemam neposredan uvid u izbor kandidata za slobodna radna mjesta. Ono \u0161to mogu da primijetim jeste da je u Rektoratu i dalje u znatnoj mjeri prisutna tzv. \u201estara garda\u201c, odnosno ljudi koji su tu bili i u periodu kada sam ja napustila Rektorat i zapo\u010dela svoj politi\u010dki anga\u017eman. Istovremeno, primjetan je i dolazak ve\u0107eg broja mladih koleginica i kolega.<\/p>\n\n\n\n Broj zaposlenih jeste pove\u0107an, ali je istovremeno znatno porastao i obim posla. Posebno je sektor me\u0111unarodne saradnje danas neuporedivo optere\u0107eniji zbog brojnih programa mobilnosti, kako za studente, tako i za akademsko i neakademsko osoblje. Pored toga, realizuje se znatno ve\u0107i broj me\u0111unarodnih projekata nego ranije. U me\u0111uvremenu su formirani i novi organizacioni segmenti \u2013 centri za kvalitet, doktorske i magistarske studije, Karijerni centar, PR slu\u017eba, kancelarija za projekte, te za saradnju sa alumni zajednicom, kao i podr\u0161ku studentima sa invaliditetom, i mnogi drugi.<\/p>\n\n\n\n Rije\u010d je o nizu novih aktivnosti, po uzoru na univerzitete u razvijenim dr\u017eavama, pa je bilo prirodno da sa rastom obima posla raste i broj zaposlenih.<\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o politi\u010dkom zapo\u0161ljavanju, iskreno, imaju\u0107i u vidu \u0161iri dru\u0161tveni ambijent u kojem \u017eivimo, te\u0161ko je o\u010dekivati da je jedan ovako veliki sistem sa oko 1.200 zaposlenih, kakav je Univerzitet, u potpunosti izuzet od takvih pojava. Me\u0111utim, kada govorimo o \u0161efovskim i rukovodnim pozicijama u Rektoratu, ne primje\u0107ujem politi\u010dka imenovanja. Uglavnom je rije\u010d o ljudima iz te \u201estare garde\u201c, sa dugogodi\u0161njim iskustvom i relevantnim znanjem.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: Kakvo ste stanje zatekli kada ste po\u010deli da obavljate funkciju savjetnice rektora i koje klju\u010dne probleme ste notirali?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Moram priznati da sam bila prijatno iznena\u0111ena nekim dobrim praksama i kvalitetnim aktivnostima koje Univerzitet sprovodi, a o kojima \u0161ira zajednica, pa \u010dak ni ja, iako mi je ova oblast od posebnog interesovanja, nijesam bila dovoljno informisana.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to sam, me\u0111utim, prepoznala kao ozbiljan problem jeste nedovoljno iskori\u0161\u0107en kadrovski potencijal Univerziteta. U javnom prostoru se naj\u010de\u0161\u0107e pojavljuje veoma mali broj profesora, uglavnom isti ljudi, koji su nerijetko anga\u017eovani i u razli\u010ditim radnim tijelima koja imenuju Vlada, Skup\u0161tina ili Glavni grad. Istovremeno, Univerzitet ima veliki broj izuzetno kompetentnih, stru\u010dnih i me\u0111unarodno priznatih profesora koji su potpuno \u201enevidljivi\u201c za \u0161iru javnost, a mogli bi da daju znatan doprinos.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111e sam primijetila izvjesnu dozu apatije i odsustvo spremnosti da se javno uka\u017ee na odre\u0111ene anomalije, odnosno tendenciju izbjegavanja takozvanog \u201etalasanja\u201c. Smatram da je samocenzura prisutna u zabrinjavaju\u0107oj mjeri, naro\u010dito kada je rije\u010d o kriti\u010dkom osvrtu na poteze Vlade.<\/p>\n\n\n\n Te\u0161ko mi je da prihvatim da se ne prepoznaje \u010dinjenica da je znanje najja\u010de oru\u0111e koje jedno dru\u0161tvo ima, da istina uvijek prona\u0111e svoj put i da upravo akademska zajednica, li\u010dnim primjerom, treba studentima da poka\u017ee kako izgleda odgovoran, hrabar i dru\u0161tveno anga\u017eovan odnos prema stvarnosti. Za mene su pasivnost i \u0107utanje akademske zajednice, u tom smislu, jednako pogubni kao i neznanje koje, na\u017ealost, \u010desto dolazi sa najvi\u0161ih adresa. To je sau\u010desni\u0161tvo u propadanju ove dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n Da ne pominjem i one pojedince iz akademske zajednice \u010dija je odgovornost, po mom uvjerenju, daleko ozbiljnija i koji bi, u skladu sa zakonom, morali da snose i krivi\u010dnu odgovornost. Rije\u010d je o slu\u010dajevima u kojima su se potpisi, \u010desto servilno, stavljali na sporne izvje\u0161taje, studije i revizije, koje su kasnije poslu\u017eile kao osnova za koruptivne i po dr\u017eavu \u0161tetne ugovore.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: Nedavno ste pokrenuli projekat da se formira nau\u010dna baza na Univerzitetu Crne Gore koja bi bila na raspolaganju dr\u017eavnim organima, na na\u010din da se anga\u017euju univerzitetski stru\u010dnjaci prilikom izrade raznih zakona, strategija, odluka… Do skoro nijeste dobijali zeleno svjetlo od vlasti. \u0160ta se tu de\u0161ava i da li bilje\u017eite neke pomake?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Smatrala sam da je neophodno uspostaviti jedinstvenu bazu podataka u kojoj bi bio evidentiran sav raspolo\u017eivi kadrovski potencijal Univerziteta, razvrstan po oblastima stru\u010dnosti, u skladu sa Fraskatijevom klasifikacijom nau\u010dnih oblasti. Ta inicijativa nai\u0161la je na odobravanje rukovodstva Univerziteta i, u saradnji sa koleginicom iz Centra informacionog sistema, pripremljen je onlajn upitnik koji je potom distribuiran zaposlenima na Univerzitetu.<\/p>\n\n\n\n Odziv je bio izuzetno dobar, tako da danas postoji baza sa oko 700 stru\u010dnjaka sa najvi\u0161im nau\u010dnim i stru\u010dnim referencama koji su iskazali spremnost da svoje znanje i ekspertizu stave na raspolaganje dr\u017eavi u kreiranju strate\u0161ki va\u017enih politika, posebno u procesu evropskih integracija.<\/p>\n\n\n\n Imaju\u0107i to u vidu, Vladi smo uputili inicijativu za zaklju\u010denje Memoranduma o saradnji, kojim bi se jasno definisali modaliteti i okviri ove saradnje. Na\u017ealost, na taj dopis gotovo godinu dana nijesmo dobili nikakav odgovor.<\/p>\n\n\n\n Li\u010dno smatram da takav odnos ukazuje na nedovoljnu ozbiljnost i neadekvatno uva\u017eavanje znanja i stru\u010dnosti koje dolazi sa Univerziteta Crne Gore, a i uop\u0161te da ova vlast ne shvata zna\u010daj jedinog dr\u017eavnog univerziteta za dr\u017eavu. Umjesto sistemski ure\u0111enog i institucionalnog pristupa saradnji, sti\u010de se utisak da se i dalje prednost daje li\u010dnim relacijama i ad hoc rje\u0161enjima u anga\u017eovanju pojedinaca, \u0161to dugoro\u010dno nije u interesu ni dr\u017eave ni akademske zajednice.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: \u010cesto ste kritikovali \u0161to se profesori ne ogla\u0161avaju i \u0161to \u0107ute o nekim va\u017enim dru\u0161tveno-politi\u010dkim temama. Jeste li razgovarali, mo\u017eda, s nekim profesorima, \u0161ta Vam ka\u017eu i kako se taj izazov mo\u017ee rije\u0161iti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Da, smatram to apsolutno nedopustivim. Intelektualci, a posebno univerzitetski profesori koji obrazuju budu\u0107e generacije, imaju profesionalnu i moralnu obavezu da ukazuju na probleme i da ne dozvole da dru\u0161tvo skrene u pogre\u0161nom pravcu. Taj muk intelektualne elite na Univerzitetu, na\u017ealost, odjekuje i danas, jednako kao i u nekim ranijim periodima.<\/p>\n\n\n\n Da li je rije\u010d o na\u0161em mentalitetu, o ukorijenjenoj servilnosti prema svakoj vlasti, o konformizmu i strahu od \u201ezamjeranja\u201c, ne znam. Znam samo da to ne mogu da razumijem i da takvo pona\u0161anje do\u017eivljavam kao sau\u010desni\u0161tvo u svemu \u0161to nam se de\u0161ava.<\/p>\n\n\n\n Naj\u010de\u0161\u0107i izgovor koji se \u010duje jeste da ne \u017eele da se \u201epoliti\u010dki svrstavaju\u201c, iako to niko od njih ne tra\u017ei. Ne tra\u017ei se politi\u010dko svrstavanje, ve\u0107 da progovori struka, da progovori znanje i razum. Gdje su da osude enormno zadu\u017eivanje dr\u017eave, sumnjive i netransparentne sporazume kojima se ustupaju najvredniji resursi, vi\u0161edecenijsko trovanje stanovnika Pljevalja, \u201eakrobacije\u201c sa \u017deljezarom, ili bacanje miliona eura na prevazi\u0111enu tehnologiju za navodnu ekolo\u0161ku rekonstrukciju Termoelektrane, \u010diji \u0107e rad, po svemu sude\u0107i, biti ekonomski neisplativ zbog penala koje \u0107emo pla\u0107ati?<\/p>\n\n\n\n Osim profesora Radulovi\u0107a, koji je bio politi\u010dki eksponirana li\u010dnost, gotovo svi ostali profesori iz tehni\u010dke struke \u0107ute.<\/p>\n\n\n\n \u0106ute i o pitanju masovne kupovine diploma, \u010dime se direktno obesmi\u0161ljava njihov sopstveni rad, jer se mladim, obrazovanim ljudima, njihovim biv\u0161im studentima, oduzimaju radna mjesta u korist onih koji su diplomu stekli za nekoliko hiljada eura.<\/p>\n\n\n\n \u0106utanje u ovakvim okolnostima nije neutralnost. Ono, po mom dubokom uvjerenju, predstavlja sau\u010desni\u0161tvo u ozbiljnoj \u0161teti koja se nanosi ovoj zemlji. \u010cak i CANU \u0107uti, dok te navodno najumnije glave o\u010digledno zaklju\u010duju da im nije mesto u ulozi korektiva dru\u0161tvenih zbivanja, jer su pragmatizam i sinekure, izgleda, daleko isplativiji, pa se ekspresno oglase, i to komplet rukovodstvo, samo kad su sinekure ugro\u017eene, \u0161to je bio nedavni slu\u010daj.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: Na pojedinim fakultetima Univerziteta Crne Gore i danas se bilje\u017ee primjeri da profesori diktiraju odre\u0111eno gradivo, a studenti zapisuju, da se pola\u017eu ispiti pismeno, bez usmene provjere znanja… Kako na sve to gledate i na koji na\u010din treba da se unaprijedi nastava na fakultetima Univerziteta Crne Gore?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Nijesam upoznata s tim da jo\u0161 ima onih koji studentima diktiraju gradivo, jer je takva praksa odavno prevazi\u0111ena. \u0160to se ti\u010de na\u010dina ispitivanja, studiranje po Bolonji omogu\u0107ava da se ispit organizuje isklju\u010divo u pismenoj formi. Ipak, li\u010dno smatram da je interakcija profesor \u2013 student od klju\u010dnog zna\u010daja i da bi usmeni dio ispita trebalo da bude obavezan, posebno za dru\u0161tvene i humanisti\u010dke nauke. Studenti su snaga koja ru\u0161i barijere i oni moraju jasno ukazivati na ono \u0161to im smeta. Uostalom, postoji sistem ocjenjivanja profesora i ne bi trebalo da se uzdr\u017eavaju od iskazivanja kriti\u010dkog stava, tim prije \u0161to je studentska anketa anonimna.<\/p>\n\n\n\n Uop\u0161te uzev, budu\u0107i da se Bolonjski proces kod nas, na\u017ealost, sprovodi na jedan \u201ecrnogorski na\u010din\u201c, on je u velikoj mjeri obesmi\u0161ljen. Sti\u010de se utisak da je nivo znanja koji studenti danas dobijaju ni\u017ei u odnosu na onaj koji je postojao u starom sistemu studiranja. Dodatni problem predstavlja i nametnuta tzv. Gausova kriva raspodjele ocjena, koja sistemski forsira prosje\u010dnost. Smatram da to nije dobar put i da nam je neophodna ozbiljna, dubinska analiza, kao i revizija postoje\u0107eg sistema.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, ni znanje koje u\u010denici donose iz srednjih \u0161kola nije bez problema – dovoljno je podsjetiti se podatka koliko lu\u010da\u0161a ne polo\u017ei prijemni ispit, \u0161to samo dodatno potvr\u0111uje dubinu problema s kojim se suo\u010davamo.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: \u0160ta pokazuju analize Univerziteta Crne Gore \u2013 kakvo znanje imaju studenti koji upi\u0161u i zavr\u0161e dr\u017eavne fakultete i gdje ste zabilje\u017eili izazove?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Iskreno, nijesam upoznata da je ra\u0111ena takva analiza, iako bi ona morala obuhvatiti i stepen zadovoljstva poslodavaca nivoom znanja na\u0161ih studenata. Tr\u017ei\u0161te rada bi trebalo da nam pru\u017ei tu sliku, ali se bojim da je u na\u0161em partitokratskom sistemu, u kojem je partijska knji\u017eica dominantna ulaznica za zaposlenje, a ne znanje, gotovo nemogu\u0107e sprovesti realnu i objektivnu analizu.<\/p>\n\n\n\n Ono u \u0161ta sam sigurna jeste da su studije po Bolonji dovele do toga da je danas mnogo lak\u0161e do\u0107i do diplome nego ranije, \u010desto sa manje stvarnog znanja. Kao da je diploma, taj komad papira, postala va\u017enija od znanja, iako je u su\u0161tini bezvrijedna ako iza nje ne stoji stvarna kompetencija. Zato nam je potrebna temeljna revizija i dubinsko sagledavanje sistema, uz kriti\u010dki osvrt na Bolonjski proces, ali takvu inicijativu mora pokrenuti dr\u017eava, sa najvi\u0161eg nivoa.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: Koje su to Va\u0161e klju\u010dne ideje za razvoj najstarije visoko\u0161kolske ustanove u dr\u017eavi i da li u njihovoj realizaciji, mo\u017eda, nailazite na opstrukcije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Smatram da Univerzitet treba sna\u017enije da se otvori prema javnosti i \u0161iroj zajednici, te da proaktivnije djeluje povodom aktuelnih dru\u0161tvenih tema. \u010cini mi se da se u tom pravcu ve\u0107 ide i da postoji jasno raspolo\u017eenje, organizuju se i odre\u0111ene tribine kao odgovor na aktuelna dru\u0161tvena pitanja, koja su od javnog zna\u010daja i okupiraju pa\u017enju.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111e, mi\u0161ljenja sam da Univerzitet mora biti otvoreniji prema mladom kadru, te da im se omogu\u0107i lak\u0161e napredovanje i ve\u0107a prohodnost u akademska zvanja. Neophodno je raditi na tome da se izbor u zvanja ne vezuje isklju\u010divo za fond \u010dasova, jer to predstavlja ozbiljnu barijeru za mnoge koji imaju dovoljan broj relevantnih nau\u010dnih radova, ali ne i propisani fond \u010dasova. Smatram da visina zarade treba da bude u korelaciji sa fondom \u010dasova, ali da napredovanje u zvanje mora po\u010divati prvenstveno na nau\u010dnim i stru\u010dnim rezultatima, a ne na kvantitetu nastavnog optere\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o razvoju, realizuju se zna\u010dajni infrastrukturni projekti: u univerzitetskom kampusu uskoro \u0107emo dobiti novi, reprezentativni objekat Univerzitetske biblioteke sa prate\u0107im sadr\u017eajima; u toku je rekonstrukcija zgrade Tehni\u010dkih fakulteta; inovira se laboratorijska oprema; uvode se novi studijski programi, kao i nastava na engleskom jeziku. Univerzitet Crne Gore je dio mre\u017ee Ulysseus, koja pru\u017ea brojne mogu\u0107nosti kako studentima, tako i nastavnom i nenastavnom osoblju, u tom smislu, Univerzitet je, na odre\u0111eni na\u010din, ve\u0107 punopravni \u010dlan evropskog akademskog prostora.<\/p>\n\n\n\n Postoji i niz dru\u0161tveno korisnih inicijativa, me\u0111u kojima je ideja o otvaranju vrti\u0107a u univerzitetskom kampusu, prvenstveno namijenjenog djeci studenata i zaposlenih na Univerzitetu, \u0161to je praksa u mnogim dr\u017eavama Evropske unije. Na realizaciji ove ideje se radi i uvjerena sam da \u0107e dobiti podr\u0161ku relevantnih institucija. Time bi studenti Studijskog programa za pred\u0161kolsko vaspitanje dobili dragocjenu praksu, dok bi Univerzitet dodatno potvrdio svoju dru\u0161tvenu odgovornost kroz subvencionisanje ili osloba\u0111anje studenata od pla\u0107anja tih usluga.<\/p>\n\n\n\n Iako je jo\u0161 mnogo dobrih inicijativa u najavi, moram ista\u0107i da se u fazi realizacije \u010desto susre\u0107emo sa brojnim birokratskim barijerama, \u0107utanjem i tromo\u0161\u0107u administracije u dr\u017eavnom sistemu. To zahtijeva veliko strpljenje, a nerijetko i oslanjanje na li\u010dne kontakte kako bi se uop\u0161te do\u0161lo do odgovoraprak – sa koja se mora mijenjati ukoliko zaista te\u017eimo \u010dlanstvu u Evropskoj uniji.<\/p>\n\n\n\n POBJEDA: Anga\u017eovani ste i na master Studijama roda koje su otvorene ove godine na Institutu za interdisciplinarne i multidisciplinarne studije. Pojedini stru\u010dnjaci su u vi\u0161e navrata ukazivali da je stanje rodne ravnopravnosti u dr\u017eavi zadovoljavaju\u0107e na papiru, ali da se politike ne primjenjuju u praksi, pa se de\u0161avaju primjeri da, recimo, ministarka zahtijeva da je oslovljavaju da je ministar, a ne ministarka, iako smo usvojili zakon po kom mogu da se izreknu kazne za nepo\u0161tovanje rodne ravnopravnosti. Kako na sve to gledate i \u0161ta o\u010dekujete od otvorenih studija?<\/strong><\/p>\n\n\n\n BO\u0160NJAK<\/strong>: Otvaranje master programa Studije roda predstavlja istorijski doga\u0111aj ne samo za Univerzitet Crne Gore, ve\u0107 i za \u010ditavu dr\u017eavu. Rije\u010d je o civilizacijskom i emancipatorskom iskoraku koji ima potencijal da ru\u0161i duboko ukorijenjene predrasude i stereotipe tradicionalne Crne Gore, u kojima su \u017eene decenijama bile gotovo isklju\u010divo locirane u privatnu sferu – ku\u0107u i porodicu – daleko od javnog prostora i pozicija mo\u0107i na kojima se donose klju\u010dne dru\u0161tvene odluke. Obrazovanje \u0161iri vidike i uklanja upravo te barijere.<\/p>\n\n\n\n Vrlo je ilustrativan Va\u0161 primjer ministarke koja insistira da bude oslovljavana u mu\u0161kom rodu – \u201eministre\u201c – \u010dime svjesno kr\u0161i zakon. Takav stav jasno pokazuje koliko su tradicionalni obrasci duboko ukorijenjeni, koliko su gledi\u0161ta su\u017eena i koliko \u017eene nerijetko preuzimaju modele pona\u0161anja mu\u0161karaca, umjesto da se zala\u017eu za stvarnu ravnopravnost i unapre\u0111enje polo\u017eaja \u017eena. Umjesto povla\u010denja ili prilago\u0111avanja dominantnim stavovima, \u017eene treba da zauzimaju prostor koji im pripada, jer nijesu ni manje vrijedne, ni manje pametne, ni manje obrazovane od mnogih mu\u0161karaca, i za\u0161to onda mu\u0161ka nadmo\u0107 tamo gdje je mo\u0107.<\/p>\n\n\n\n Prva generacija ovog studijskog programa koja je u oktobru po\u010dela studije, njih osamnaest, bi\u0107e istinski promotori rodne ravnopravnosti. Rije\u010d je o izuzetnoj generaciji koja je ve\u0107 pokazala ogroman potencijal, predstavljaju\u0107i ove sedmice u gradskoj biblioteci radove na temu Knjiga, film i rod – ispod povr\u0161ine. Rodna ravnopravnost nije partikularno pitanje, ve\u0107 temelj vrijednosti koje dru\u0161tvo \u010dine boljim, humanijim i pravednijim.<\/p>\n\n\n\n \u017delim da istaknem, jer sam bila \u010dlanica radne grupe, da je u izradi i novi zakon o rodnoj ravnopravnosti. Njegov nacrt predvi\u0111a da sve dr\u017eavne institucije moraju imati sistematizovano radno mjesto zadu\u017eeno za pra\u0107enje primjene zakona, \u010dime se otvara prostor za zapo\u0161ljavanje kompetentnog kadra koji \u0107e upravo iznjedriti ovaj studijski program.<\/p>\n\n\n\n Zakon \u0107e sadr\u017eati i kaznene odredbe, uz jasno propisanu li\u010dnu i institucionalnu odgovornost za njegovo kr\u0161enje. To zna\u010di da \u0107e u budu\u0107nosti svako ko svjesno kr\u0161i zakon snositi posljedice, kako pojedinac, tako i institucija.<\/p>\n\n\n\n Ali te\u0161ko mi pada kada \u010dujem tvrdnje da su \u017eene same sebi prepreka na putu ka ravnopravnosti. Da smo jedinstvenije i solidarnije, u \u010demu su mu\u0161karci, moram priznati, \u010desto uspje\u0161niji, na\u0161 polo\u017eaj bi bio znatno bolji, a na\u0161 glas bi se jasnije i sna\u017enije \u010duo. Ovako, promjene dolaze sporije, ali ipak dolaze, i pomaci su vidljivi. I Studije roda su primjer.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Savjetnica rektora za strate\u0161ke politike i odr\u017eivi razvoj na Univerzitetu Crne Gore\u00a0prof. dr Branka Bo\u0161njak\u00a0u intervjuu za Pobjedu kazala je da joj je te\u0161ko da prihvati da se ne prepoznaje \u010dinjenica da je znanje najja\u010de oru\u0111e koje jedno dru\u0161tvo ima. Stava je da istina uvijek prona\u0111e svoj put i da upravo akademska zajednica, li\u010dnim primjerom, treba studentima da poka\u017ee kako izgleda odgovoran, hrabar i dru\u0161tveno anga\u017eovan odnos prema stvarnosti.<\/p>","protected":false},"author":4,"featured_media":897883,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[16363,16364,345,16365,16366],"naslovna":[],"class_list":["post-897882","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo","tag-akademska-zajednica","tag-branka-bosnjak","tag-cutanje","tag-neznanje","tag-pasivnost"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/897882","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=897882"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/897882\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/897883"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=897882"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=897882"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=897882"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=897882"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Slijedi li\u010dna i institucionalna odgovornost za kr\u0161enje zakona<\/h3>\n\n\n\n