„Godina je protekla izuzetno te\u0161ko. Jako te\u0161ko i jako bolno“, ka\u017ee Vjera Kokotovi\u0107, supruga jednog od nastradalih.<\/p>\n\n\n\n
Tog prvog januara, na Cetinju je uga\u0161eno 12 \u017eivota. Za jedan je postojala \u0161ansa. No, nakon devet dana borbe u bolnici, i Dejan Kokotovi\u0107 je preminuo. Njegova supruga Vjera, te ve\u010deri, zajedno s njihovom djecom \u0161etala je ukra\u0161enim gradom. A onda je nastao muk.<\/p>\n\n\n\n
„Znaju\u0107i njega, mislila sam da ne postoji ta mogu\u0107nost da se njemu desi ne\u0161to, jer on je bio jedan veliki veseljak i \u010dovjek velikog srca i nekako tu \u0111e je bio on uvijek je bilo lijepo i veselo. Nakon toga odlazim u bolnicu gdje sre\u0107em momka iz vatrogasne jedinice i pitam ga da li zna ne\u0161to i momak me potap\u0161ao po ramenu i samo mi je rekao bi\u0107e dobro. Neshvatanje situacije u tom trenutku nekako, nesvjesno, neo\u010dekivano i samim tim nekako kao da nisam znala \u0161to se u stvari de\u0161ava. Lutala sam tako, nakon toga smo po\u0161li u Podgoricu i tu kre\u0107e borba“, ka\u017ee Vjera.<\/p>\n\n\n\n
U kojoj Dejan, na\u017ealost, nije uspio da pobijedi. A za njegovu porodicu uslijedila je te\u0161ka godina borbe s uspomenama i jo\u0161 te\u017ea za sve ono \u0161to dolazi bez njega.<\/p>\n\n\n\n
„Bilo koja situacija daje kad se ne\u0161to de\u0161ava, nedostaje i nekako ruka poleti ba\u0161 na taj telefon, jer je on eto ve\u0107 dio dana radio da ga pozovem i da ga obavijesti da li je vezano za mene, za ku\u0107u, za djecu, za bilo \u0161to. Dje\u010dji ro\u0111endani su dolazili, to je ne\u0161to \u0161to nam je jako te\u0161ko palo. Prvo njima, onda i meni naravno, jer jako je te\u0161ko kad vam do\u0111u i kad vam ka\u017eu da je tata tu“, ka\u017ee Vjera.<\/p>\n\n\n\n
Uz porodicu koja se tako\u0111e suo\u010dila s velikim gubitkom, s prijateljima, kumovima, Vjera nije bila sama. A snagu su joj davala i djeca.<\/p>\n\n\n\n
„Opet ja izme\u0111u njih svjesna sam da moram da stojim \u010dvrsto i da moram da budem onako jedna stijena koja \u0107e da ih bodri i da im bude podr\u0161ka i oslonac, a opet i mene slomi. Treba mnogo \u010dovjek da bude jak, da se izbori sa tim \u0161to nosi u sebi i da kora\u010da onako jako, kako je on volio, ponosno“, pri\u010da Vjera.<\/p>\n\n\n\n
A mnoge porodice su pretrpjele gubitak te ve\u010deri, samim tim i cijeli grad kakav je Cetinje. Danas \u2013 situacija jeste bolja, ali je oporavak tek na po\u010detku.<\/p>\n\n\n\n
„Tek smo na toj prvoj stepenici oporavka i vjerujem da, onako, svi smo i puni bola i puni potrebe za povezivanjem, za razumijevanjem i za tim da nam osje\u0107aj sigurnosti se vrati i da nam se vrati povjerenje i u \u017eivot i u \u010ditav sistem“, isti\u010de psiholo\u0161kinja Milica Krivokapi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Iako ne govore o doga\u0111aju od 1. januara, Cetinjani ga ne zaboravljaju.<\/p>\n\n\n\n
„Kad ne otvaramo tu temu verbalno, onako, vrlo se osje\u0107a kroz reakcije razli\u010dite ljudi, pa \u010dak i kroz neku vrstu i ljutnje i povla\u010denja i tugovanja kojeg transparentno najmanje ima, ali zapravo je ta tema sveprisutna i ogroman strah koji se nama nekako utkao ispod ko\u017ee i treba\u0107e, vjerujem, dosta i godina i lijeka da to slegne i da do\u0111e na svoje“, ocjenjuje Krivokapi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
A no\u0107, koja je po\u010dela prazni\u010dnim slavljem, iako zavr\u0161ena kobno na neki na\u010din je i zbli\u017eila Cetinjane.<\/p>\n\n\n\n
„Ovo je mali grad i svi smo povezani, na \u017ealost, u situaciji u kojoj nama su stradali i kumovi, i prijatelji, i kom\u0161ije, neko sa kim smo jednostavno ve\u0107i dio \u017eivota. Zbli\u017eilo nas jeste“, smatra Vjera.<\/p>\n\n\n\n
1. januar odrazio se na crnogorsko dru\u0161tvo, pa je pri\u010da nastavljena i u institucijama koje jesu dale odgovor. Samo je pitanje da li je bio dovoljno dobar. Uslijedili su i protesti studenata koji su tra\u017eili odgovornost \u010delnika sektora bezbjednosti. Mi smo pozvali ministra unutra\u0161njih poslova i direktora Uprave policije koji godinu kasnije o u\u010dinjenom ili neu\u010dinjenom nijesu \u017eeljeli da govore.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
A uz neprestanu borbu, ne jenjava ni bol porodica \u017ertava cetinjskog masakra. \u017divot podijeljen na prije i poslije, sje\u0107anja koja ne blijede i veliko nedostajanje. U Dnevniku pri\u010da o porodici koja godinu kasnije pronalazi snagu za novi dan, uprkos nenadoknadivom gubitku.<\/p>","protected":false},"author":16,"featured_media":896886,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[118,15985],"naslovna":[],"class_list":["post-896885","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo","tag-cetinje","tag-masakar"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/896885","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/16"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=896885"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/896885\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/896886"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=896885"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=896885"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=896885"},{"taxonomy":"naslovna","embeddable":true,"href":"https:\/\/gradski.me\/en\/wp-json\/wp\/v2\/naslovna?post=896885"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}