Mandićevo obraćanje prenosimo integralno:
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što kao predsjednik Nove srpske demokratije, parlamentarne stranke koja se ponosi svojim srpskim imenom, imam privilegiju da vam se obratim na velikom, i vidim veličanstvenom sabranju, kakva je Skupština vaše stranke.
Želim da ovo obraćanje bude jedan od simbola snažne saradnje srpskog naroda i njegovih političkih predstavnika koju ne može spriječiti niko, jer mi pripadamo istoj kulturi, istoj Crkvi i naciji. Mi smo jedan živi organizam koji je izložen mnogobrojnim, često nedobronamjernim i suprotstavljenim uticajima na različitim djelovima našeg nacionalnog tijela.
Kao što sam prije nekoliko noći prilikom otvaranja izložbe koju je priredila Skupština Crne Gore saopštio mnogobrojnim visokim zvanicama – moj posao nije da tražim neprijatelja, već prijatelja, i da vjerujem da je svaki čovjek i svaki narod jači ako uvećava broj prijatelja, a smanjuje broj neprijatelja.
I upravo zbog toga, dragi moji prijatelji, odlučio sam da sa posebnom tolerancijom i razumijevanjem krenem u promovisanje i snaženje podrške za one ideje koje su vitalne za život, razvoj i napredak našeg srpskog naroda u Crnoj Gori, a posebno naše mladosti.
U konačnom, to je i moj posao i moja nacionalna dužnost, i moja odgovornost, jer mnogi i danas žele da srpski narod u Crnoj Gori vrate u položaj građana drugog reda, a neki priželjkuju da nas opet potčine upravi Mila Đukanovića i njegovog DPS-a.
Mi smo demokratski izabrani od naroda, našeg srpskog naroda i građana Crne Gore – da zastupamo i branimo njihove interese. Ne da se povlačimo, nego da učestvujemo u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove živote.
Ne treba ni meni ni Srbima vlast da bi bili u foteljama, nego da se bolje i uticajnije čuje srpski glas, da se poštuje njihova riječ, da se ispune njihovi opravdani zahtjevi.
Slobodno mogu da kažem: po prvi put od završetka Drugog svjetskog rata Srbi su dio vlasti u Crnoj Gori, i to demokratske i proevropske vlasti, uvaženi od drugih, posvećeni pomirenju i mirnom životu, kao i napretku svih, bez bilo kakvih isključivosti, bez bolnih podjela i stalnog vraćanja nazad.
Čvrsto vjerujem da je takva politika pomirenja ispravna – i da može biti ljekovita i za čitav naš burni, stradalni region.
Naravno, mnogo je još pitanja koja srpski narod u Crnoj Gori treba da otvori i u dogovoru sa drugim svojim većinskim saveznicima riješi. To je lakše i izvodljivije ostvariti voljom većine nego kao izgurana manjina čekati milost od bilo koga. Zato mi imamo strpljenja, snage i volje da ne odustanemo, da se borimo za naše nacionalne interese dosledno i umno, sporazumno i pomirujuće – u ime svih Srba i građana u Crnoj Gori.
Sami – imamo srce i volju, ali nemamo i broj da bi odlučivali bez drugih. Zato u drugima tražimo saveznika, partnera, prijatelja i ne kopamo rovove nepovjerenja i sumnje koji nas udaljavaju i lišavaju snage i moći.
Crna Gora danas uvozi novu radnu snagu, jer je stopa nezaposlenosti svedena na istorijski minimum, a u poslednjih pet godina zaposleno je više od sto hiljada ljudi. Većina njih su naši sunarodnici, koji su decenijama bili teško diskriminisani, a posebno po pitanju najvećeg životnog problema – stalnog zaposlenja i uredne plate. Prosječne plate i penzije povećane su više nego duplo u odnosu na 2020. godinu, i to je, između ostalog, rezultat upravo učešća srpskih predstavnika u vlasti. Danas naš srpski narod u Crnoj Gori ne mora da brine za svoju egzistenciju, i to je rezultat njegove borbe i upornosti.
Naši kadrovi koji danas vrše vlast, ministri, predsjednici opština, direktori, sekretari, novozaposleni činovnici i radnici vlastitim kvalitetima visoko nadmašuju nekadašnje funkcionere starog režima. Nema korupcije, nema krađe, nema selektivnosti u odlučnoj borbi protiv organizovanog kriminala – plate i penzije rastu i bolje se živi.
Da kažem i ovo! Moj lični odnos prema sudbini srpskog naroda pokazao sam svaki put kada su naš narod i naša zajednička država bili ugroženi. Odazvao sam se kao rezervni oficir pozivu države 1991, učestvovao sam u odbrani SR Jugoslavije 1999, bio sam kao političar i najmlađi lider bloka za odbranu zajedničke države 2006. godine. Ne crveni mi se lice ni pred jednim drugim Srbinom patriotom i svakoga mogu pogledati u oči i to želim da kažem baš ovdje u Banjaluci, jer vi ste, pored naše braće s Kosova i Metohije, najviše propatili i stradali u poslednjim ratovima koji su našem narodu nametnuti.
Svašta je naš narod preživio, izdržao i opstao. Nije posustao kada mu je bilo najteže, a zašto bi danas u vremenu slobode kada na svakom koraku pulsira njegova snaga!
Političari su dužni da trpe više nego oni koje predstavljaju. Po sramoti i podlosti napada na naš narod, ne samo od strane Đukanovića, nego i nekih naših sunarodnika, izdvojio bih lažni državni udar iz 2016. godine i sudski proces koji je trajao donedavno, kada smo pravosnažno oslobođeni moj kolega Milan Knežević, Mihailo Čađenović i moja malenkost iz Crne Gore, osam državljana Srbije i dvojica državljana Rusije. Tim suđenjem, a potom i teškim nasiljem nad Srpskom pravoslavnom crkvom i pokušajem njenog progona iz Crne Gore, antisrpski i padu skloni režim se zaljuljao i narod je veličanstvenim litijama pripremio prvu demokratsku smjenu vlasti u istoriji Crne Gore koja se desila na izborima 30. avgusta 2020. godine.
Oprostite, draga braćo, što sam malo odužio, ali kao i uvijek, iz Banjaluke se šalju neke od najvažnijih poruka za cijeli srpski narod.
Hvala ti, brate Nenade, što ste tvoja stranka i ti uvijek rame uz rame uz našu Novu srpsku demokratiju i srpski narod u Crnoj Gori. Hvala ti, predsjedniče Dodik, što si nam pomogao da unaprijedimo saradnju i sa onim međunarodnim adresama do kojih ranije nismo mogli doći. Hvala vam svima, braćo iz Srbije i Republike Srpske, na podršci koju ste nam godinama davali. Svima nam je to bilo važno, a posebno dragocjeno da razbijemo blokadu koju su nam tako dugo zajedno nametali bivši antisrpski režim Crne Gore i njegovi saveznici izvan države. Želim vam sreću na današnjoj skupštini i sve vas pozdravljam riječima:
Živjela Crna Gora, živjela Republika Srpska, živjela Srbija i cijeli srpski rod, ma gdje se nalazio!
