Search
Close this search box.

Duško Knežević po drugi put među Crnogorcima

Piše: Duško Kovačević

Duško Knežević je pružio veliki doprinos padu trodecenijskog režima kroz aferu Kuverta, i to bi trebalo da bude polazište svake diskusije o možda i najbogatijem čovjeku iz nekadšnjeg okruženja Mila Đukanovica. 

Nekako je s Duškovim ratom iz 2019. počelo stropoštavanje nedodirljivog i svemoćnog poretka. Koja je priroda Duškovih motiva da krene u obračun sa Milom – možda je važno sa karakternog ili esejističkog stanovišta, ali to svako nije bitno za društvena, politička i historijska kretanja. Analitička psihologija nas uči da su motivi klizav teren, čak i kada govorimo u najhumanijim dostignućima civilizacije. Motivi su uglavnom skučeni, sebični, niski, iskompleksirani…   

Duško je bio prvi od Milovih najbližih saradnika. Nakon što je primio šamar od ‘užeg kabineta smrti’, on nije ćuteći sagnuo glavu i prihvatio kukavičku i ponižavajuću logiku „daj što daš“, kao što su to uradili Marović, Mugoša i mnogi drugi. Di Kej je odgovorio momački, ratoborno i hrabro iznoseći mnoštvo dokaza Milove inkriminacije. Takvim pristupom u borbi sa Levijatanom načeo je Milovu sakralnu i totemsku dimenziju. Kult je okrnjen i to nije mala stvar. U tom skrnavljenju ‘svetinje’ možda je i najviši doprinos Duška Kneževića. Upravo će to biti savršen predložak za litijski ustanak, koji će i konačno oboriti metavlast Mila Đukanovića. 

Iako je zlatno pravilo analize – potisnuti osobno, ja uvijek polazim od ličnog, pa ću reći da sam sa Duškom bio u odličnim odnosima. Imao je veliko povjerenje u mene i gotovo da nije imao tajne preda mnom. Ja to nisam nikada zlouporabio, a on je na kraju ispao nekorektan prema meni. Ali to je naš lični odnos, koji, doduše, utiče na moj ukupni doživljaj Duška Kneževića. Medjutim, u širem i kolektivnom sustavu Di Kejova rola je, kao što već rekoh, nemjerljiva i grandiozna, i u tom smislu ima moju podršku bez zadrške! 

I država bi to trebalo da ima na umu, jer dokaze je mogao donijeti samo onaj koji je stanovao u dubini raskalašnog i omnipotentnog sistema, i u svim moralnim vododerinama i urvinama jedne tragične i duge epohe. Trebalo je nešto iskopati i iznijeti na svjetlo dana: snimak, kastodi račun, podrijetlo prvog miliona, ‘ničiju’ kuću pod Goricom… Davno je napisao Gete: „treba se djelatno suočiti sa svijetom“, a u našem slučaju – sa Milom!

Duško se nije zaustavio na Kuverti, nego je i u godinama izgnanstva ili emigracije, kako se nekada govorilo, nastavio da lavovski pomaže novu i neiskusnu vlast u Crnoj Gori. Iskoristivši svoja poznanstva i decenijske relacije sa uglednim ljudima i inostranim medijskim redakcijama, omogućio je Raju, Dritanu, Aleksi, Jakovu i ekipi promociju na stranicama kredibilnih političkih časopisa Zapada, koji su obično u organskom odnosu sa oficijelnom politikom država. Na domaćoj sceni obnovio je televiziju i portal koji su toliko bili naklonjeni novim vlastima, pa je redovno pribjegavao nepopularnoj i antidemokratskoj cenzuri… Tu ću se zaustaviti.    

Prema tome, kako god gledali na Duška Kneževića – jedno je ipak nesporno: dugoočekivana i oslobođena Crna Gora malo je i Duškova… Malo izmijenih jednu popularnu izjavu Dragana Bjelogrlića.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nijesu nužno stavovi redakcije Gradskog portala)

Ostavite komentar

0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments

Najnovije

Povezani članci