Iz kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, uložili su žalbu na tu nepravosnažnu odluku, tvrdeći da pljevaljski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
“Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca pa se obavezuje tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplati ukupan iznos od 14.703.177,337 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 21.02.2025. godine pa do konačne isplate i to: 4.685.842,21 eura na ime izmakle dobiti i 682.254,37 eura na ime vraćanja plodova od oduzete imovine, 6.683.577,547 eura na ime naknade materijalne štete zbog umanjenja vrijednosti imovine u vrijeme vraćanja u odnosu na vrijednost imovine u vreme oduzimanja, 2.651.503,21 eura na ime naknade materijalne štete zbog umanjenja vrijednosti imovine koja je nastala po osnovu nenaplaćenih radova i troškova materijala”, stoji u presudi u koju su “Vijestii” imale uvid.
Pljevaljska građevinska firma “Mat company” prije pet godina je promijenila ime u “Level ing”. U presudi se navodi da je Šarić izvršni direktor, dok na sajtu Centralnog registra privrednih subjekata stoji da to mjesto pokriva Šarićev bliski prijatelj Jovica Lončar, koji je uz firmu “MATENIKO LLC” – USA i osnivač, ali i ovlašćeni zastupnik.
Pljevljak Duško Šarić, brat optuženog Darka Šarića, uhapšen je 15. novembra 2010. godine u Pljevljima, nakon što su italijanske vlasti izdale nalog za njegovo hapšenje u međunarodnoj akciji “Loptice”. Lončar je uhapšen u maju 2011. godine u Podgorici, a optužnicom im se na teret stavljalo da su se u periodu od 24. jula 2006. do 28. februara 2011. udružili da putem bankarskog i finansijskog poslovanja prikriju porijeklo novca, za koji su znali da je pribavljen navodnom prodajom narkotika, u ukupnom iznosu od 21.353.879,22 eura. Optužnicu protiv njih 2012. godine podigla je specijalna tužilteljka Đurđina Ivanović.
Obojica su od početka negirali krivično djelo koje im se stavljalo na teret, a nakon tri osuđujuće presude, Apelacioni sud ih je oslobodio optužbi u septembru 2017.
Šarić i Lončar ranije su tražili i desetine hiljada odštete od države zbog neosnovanog pritvora.
Tražio naknadu štete za raskinute ugovore
“Zaključak prvostepenog suda baziran je u cjelosti na dokazima koji su predloženi i dostavljeni od strane tužioca, dok su svi predlozi za izvođenje dokaza od strane zastupnika tužene odbijeni bez ikakvog obrazloženja, što je po mišljenju tužene neprihvatljivo. Pobijana presuda ne sadrži valjano obrazloženje, već se zasniva na taksativnom navođenju izvedenih dokaza u toku postupka i šta iz istih proizilazi sa zaključkom da je tužena odgovorna za nastalu štetu tužiocu, ne dajući nikakve razloge za svoju odluku”, naglašeno je u žalbi Zaštitnika, dostavljenom bjelopoljskom Višem sudu, pozivaući se na sudsku praksu – presude domaćih i međunarodnih sudova u sličnim slučajevima.
Zaštitnik naglašava da se presuda sutkinje Aničić “u većem dijelu zasniva na nalazu i mišljenju vještaka građevinske i ekonomsko-finansijske struke koji nijesu mogli predstavljati valjanu činjeničnu podlogu za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari”. Tvrdi da nalaz vještaka finansijske struke nije “ni ekonomski ni pravno, a ni logično utemeljen”.
“…A naročito ne u odnosu na ‘ključ’ na osnovu kojeg vještak nalazi predmetne iznose. Prvostepeni sud uopšte nije cijenio prigovor tužene da vještak nije trebalo da obračunava mogući projektovani poslovni prihod po ugovoru sa Rudnikom uglja od trenutka njegovog raskida, pa do isteka ugovora 2014, s obzirom ns to da je nesporno još ranije utvrđeno da navedeni ugovor raskinut 25. marta 2011, a da je rješenjem Višeg suda od 27. jula 2011. privremeno oduzeta imovina tužiocu, dakle oduzeta je imovina nekoliko mjeseci nakon što je navedeni ugovor sa Rudnikom uglja raskinut…”, navodi se u žalbi.
Slična je situacija, tvrdi Zaštitnik, i sa ugovorom o poslovnoj saradnji “Montenegro cement company” i “Mat company”, koji je zaključen dana u septembru 2008, ali se francuski investitor povukao 2010.
“U konkretnom slučaju oba ugovora su raskinuta prije nego što je imovina privremeno oduzeta tužiocu, te stoga ostvarenje eventualne dobiti nije spriječeno nijednom radnjom tužene, te uzrok eventualne štete ovdje po tužioca nisu događaji koji se mogu staviti tuženoj na teret”, precizirano je u žalbi.
Štetu nijesu vidjeli kad im je imovina vraćana
Zaštitnik ističe i da je pljevaljski sud neosnovano usvojio tužbeni zahtjev koji se odnosi na ime naknade materijalne štete zbog umanjenja vrijednosti imovine u vrijeme vraćanja u odnosu na vrijednost imovine u vrijeme oduzimanja.
“Naime, vrijednost imovine nije umanjena na šta posebno ukazuje činjenica da je u Zapisniku o povraćaju privremeno oduzete imovine od 17.05.2018. godine konstatovano da se stanje nepokretne i pokretne imovine nakon pregleda kojem je prisustvovao i predstavnik tužioca Jovica Lončar nije promijenio u odnosu na vrijeme primopredaje odnosno ranijeg privremenog oduzimanja. On, prilikom te primopredaje, u rubrici ‘primjedba na stanje imovine od strane vlasnika’ nije istakao bilo kakav prigovor. Ovo ukazuje na to da se Uprava za imovinu prema oduzetoj imovini ophodila sa pažnjom dobrog domaćina, a njena vrijednost bi bila ista i da je sve vrijeme bila u vlasništvu tužioca”, ističe Zaštitnik.
Ukazuje i na to da “sama utvrđena razlika u vrijednosti imovine prema izvještajima iz 2011. i 2018. godine ne predstavlja automatski osnov za naknadu štete”.
“Nije dokazano da je umanjenje vrijednosti imovine posljedica postupanja tužene. Tužena nije odgovorna za promjene vrijednosti koje su posljedica amortizacije i drugih faktora. Utvrđivanje razlike je tehničko pitanje i ne dokazuje štetu koju tužilac potražuje. Imovina je oduzeta zbog vođenja krivičnog postupka protiv tužioca, a Uprava za imovinu nije mogla kontrolisati niti uticati na eventualne promjene u njenoj vrijednosti, koje su nastale usljed prolaska vremena, amortizacije, tehničkog ili estetskog stanja ili zastarjelosti u poređenju sa novim standardima. Da bi se šteta utvrdila, sud je trebalo da utvrdi uzročno-posljedičnu vezu između eventualnog postupanja tužene i smanjenja vrijednosti imovine, što u ovom slučaju nije učinjeno”, zaključuje se u žalbi Zaštitnika države.
