On smatra da dionica cjevovoda koja nedostaje na ovoj trasi razotkriva sve slabosti i neodgovoran način na koji su se infrastrukturni projekti radili u vrijeme vladavine DPS-a.
Lakušić napominje da radovi na toj dionici nijesu ni završeni, što, kako ističe, potvrđuje da problem nije nastao u fazi izvođenja, već isključivo u fazi projektovanja.
– Dakle, nije riječ o „zaboravljenoj cijevi na gradilištu“, već o projektantskom i institucionalnom promašaju iz 2019. godine – naglasio je Lakušić.
U ozbiljnim državama, kako je dodao, projekat saobraćajnice ne može se smatrati završenim ako nijesu riješeni svi podzemni instalacioni sistemi, vodovod, kanalizacija, elektro i telekomunikacije.
– Kada se takav projekat ipak pusti u proceduru, otvara se prostor za dodatne radove, nove tendere, anekse ugovora i – višemilionsku štetu po javne finansije! Upravo je to model po kojem su realizovani brojni projekti u vrijeme DPS-a, formalno ispravni, a suštinski manjkavi u praksi – istakao je Lakušić.
Po njegovim riječima, zbog toga je krajnje neodgovorno da se danas pokušava relativizovati odgovornost i skretati pažnja sa ključnog pitanja: ko je 2019. godine projektovao i odobrio tehnički nepotpun projekat i ko je potpisao da je takav projekat spreman za realizaciju?
– Odgovornost moraju snositi projektanti, revidenti i tadašnji investitori, a ne institucije koje danas pokušavaju da saniraju tuđe propuste – poručio je Lakušić, uz zaključak da cijenu takvog „projektovanja“ uvijek na kraju plaćaju građani – kroz kašnjenja, dodatne troškove i trajno narušeno povjerenje u javne investicije.
