Foto: FSCG

Dejan Damjanović, popularni Boske, čovjek koji se uvijek rado odazivao svakom pozivu nacionalnog tima, čak i iz daleke Južne Koreje gdje je stekao status legende i ispisao istoriju azijske Lige šampiona.

Damjanović je 16. avgusta prošle godine okačio kopačke o klin poslije 25 godina profesionalnog bavljenja fudbalom.

Sada uživa u zasluženoj penziji, a slobodno vrijeme je iskoristio da posjeti prijatelje i bivše saigrače u Antaliji.

Crnogorska reprezentacija od ponedjeljka se nalazi u poznatom turskom ljetovalištu, gdje je prije dva dana odigrala prvi meč pod vođstvom Roberta Prosinečkog i savladala Bjelorusiju (2:0).

Damjanović je posljednji meč u dresu reprezentacije odigrao 2015. godine protiv Moldavije, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.

“Prošlo je dosta vremena od kada sam bio na okupljanju sa reprezentacijom i sada pošto imam malo više vremena, iskoristio sam to da vidim bivše saigrače, prijatelje, savez i da ispratim utakmicu. Želio sam da probudim lijepe uspomene koje sam imao dok sam igrao za reprezentaciju Crne gore i stigao sam u Tursku da ih posjetim”, rekao je Boske na početku razgovora za sajt Fudbalskog saveza Crne Gore i potom se nadovezao:

“Odmah kada ih vidim to se vrati, sada ponovo nosim uniformu, obučen sam od glave do pete kao reprezentativac i stvarno je lijep osjećaj i sada kada pijemo kafu i družimo se, podsjeća me kako je bio lijep period kada sam bio u reprezentaciji i koliko je uživanja bilo igrajući za reprezentaciju. Uspomene se brzo spomenu i brzo naviru čim sjednem sa bivšim saigračima”, priznaje bivši napadač Seula, Inčona, Kičea, Daegua…

Foto: SEOUL FC

Damjanović je pratio meč sa Bjelorusijom sa tribina “Titanik Mardan” stadiona.

“Totalno je drugačije kada si na tribinama, mi koji igramo fudbal nismo imali taj osjećaj, ali sada kada sam završio karijeru mislim da je mnogo lakše igrati, nemaš vremena da razmišljaš – lopta i igra te ponesu, nemaš mnogo vremena da analiziraš, dok je sa strane drugi osjećaj. Nekolika puta podržiš i dobaciš, tako da sam siguran da ste me čuli sinoć nekolika puta, ali hvala Bogu sve je bilo kako treba, dobar rezultat i dobra pobjeda i sve je bilo pozitivno”.

Crna Gora je odigrala odličan meč na debiju Prosinečkog, pogađali su Adam Marušić i Nikola Krstović, Stevan Jovetić razigravao, Milan Mijatović sve branio, pa čak i penal.

“Stvarno je bilo dobro, novi selektor, nova ideja i novi mladi igrači željni dokazivanja, neki su debitovali… Bilo je baš dobro i rezultat je ispratio debitantske nastupe selektora i igrača i uvijek je lijepo kada se krene sa pobjedom. Jako mi je drago da sam prisustvovao jednom novom početku”, kaže Damjanović koji je debitova za reprezentaciju 16. oktobra 2008. godine protiv Italije u Lećeu.

“Moj debi jeste bila Italija, ja sam ušao u 90 minutu, Leće, ali moj pravi debitantski nastup i utakmica gdje sam dobio minute i hvala Bogu to iskoristio na pravi način, dao sam dva gola protiv Kipra, 2:2 se završilo, 2:0 smo gubili i ako se dobro sjećam imali smo baš dosta povrijeđenih igrača. Reprezentacija je bila jedva skrpljena da probamo nešto da uradimo, ali uspjeli smo na kraju sam na debitantskoj utakmici postigao dva gola i tu je krenulo sve za mene u reprezentaciji”, prisjeća se Damjanović koji je bio jedan od ljubimaca crnogorskih navijača koji su prepoznali njegovu požrtvovanost i ljubav prema dresu sa državnim grbom.

Na pitanje da li je mogao da zamisli da će postati ljubimac navijača, odgovara:

“To je nemoguće, ja to nisam mislio jer kada kreneš da igraš, čast je da budeš tu, a onda kada dođeš tu, treniraš, pokušavaš da nađeš sebe i da se izboriš za minute i mnogo tu stvari ima. Mi smo milion puta pričali o tome, desilo se to što se desilo, povrijedi se Mirko, povrijedi se Stevan, toliko pehova smo imali i iz tih pehova smo mi neki momci dobijali minute, ranije nego što bi trebali da dobiju, jer svi znamo kakva je konkurencija bila sa Delibasićem i posle je tu bio Bećiraj, to je bila ozbiljna konkurencija. Dešavale su se te povrede i splet nesretnih okolnosti i tako sam dobijao šansu da pokažem šta mogu i koliko mogu, hvala Bogu da sam to uspio. Te stvari ne možeš da planiraš, ne možeš ništa da očekuješ, već ideš korak po korak, ali hvala Bogu sve je ispalo kako treba i zdravlje me poslužilo, dosta dobrih utakmica, istorijski golovi…Na kraju se sve završilo prelijepo za mene”, ističe popularni Boske.

Kao igrač nije uspio da ode sa Crnom Gorom na veliko takmičenje, ali nada se da će to uspjeti kao navijač i to što skorije.

“Ostaje žal što nismo otišli na neko veliko takmičenje, ali uvijek sam govorio ako ne mogu da odem kao igrač otići ću kao navijač i to u skorijoj budućnosti”.

Dejan je za nacionalni tim upisao 31 nastup i postigao osam golova. Dao je gol Englezima, pogađao je protiv Poljske, Ukrajine…

Protiv “gordog albiona” donio je veliki bod “pod Goricom” (1:1) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kada je nakon pravog karambola uspio da ugura loptu iza leđa Džoa Harta za erupciju odušveljenja na tribina Gradskog stadiona.

“Moram da kažem da mi je draži gol koji sam dao Englezima, jer to je bila jedna od rijetkih utakmica kada smo bili u punom sastavu, bez nekih povreda. Ta utakmica kako je odigrana i kako smo mi njih nadigrali, a oni su bili jedna od pet ili deset svjetskih reprezentacija, sa svim tadašnjim zvijezdama iz Premijer lige. Kako smo mi njih “ubili”, to je bilo sjajno i taj moj gol iz trećeg šuta u jednom napadu, prije toga korner, Jovetić šutira brani golman, svašta se izdešavalo. Ta atmosfera nakon gola na stadionu, ako se tada nije srušio stadion neće nikada. Moram da kažem da mi je to jedan od najmilijih golova”, naglašava Damjanović koji je srušio Ukrajinu u kvalifikacijama za EURO.

“Ukrajina je takođe bila specifilčna. Otišli smo tamo kao autsajderi, niko nas nije ozbiljno shvatao, mislili su to će Ukrajina lako, ali kako smo tamo odigrali i taktički i muški, i taj gol za 0:1… Dobre uspomene sada kada pričamo o tome milija mi je Engleska, ali ne mnogo od ovog gola protiv Ukrajine”.

Najbolji igrač sa kojim si igrao u dresu reprezentacije?

“Vrlo nezgodno pitanje, ja ću to malo da razdvojim, pošto sam bio napadač i mi znamo kakve smo imali napadače, ali mislim da je najtalentovaniji igrač kojeg sam ja vidio u našoj reprezentaciji Mirko Vučinić, ali sa kim sam uvijek volio da igram to je Stevan Jovetić. Talentovanost je Mirko, tu nema dileme, sve što mi radimo on radi duplo brže i duplo bolje, ali Joveta je stvarno prva liga i sada je hvala Bogu, gledali smo ga juče, on je još uvijek igrač koji može da pravi razliku, ako ga posluži zdravlje naravno. Uvijek sam volio Marka Bašu, on kada je bio zdrav, kao što kažu igrao je utakmice kao gospodin sa kravatom, na tom nivou, takođe  Branko Bošković, majstor fudbala, ja moram tu malo da razdvojim. Ne mogu reći ovaj je bio bolji od ovoga, ali ja sam bio špic i ja sam volio igrače poput Branka Boškovića, taj igrač iz ničega napravi šansu, naravno i Mirko i Joveta, ali on kao vezni, to je bila majstorija… Drinčić i Peković moj cimer, sada bih mogao da nabrajam do sjutra, bilo je tu dosta ozbiljnih igrača od početka te reprezentacije i drago mi je da mogu da pričam dugo od njima jer mi smo pored dosta pehova imali kvalitet uvijek”, zaključio je Damjanović.

Damjanović je danas bio u Istanbulu gdje je gledao meč Budućnosti koja je poražena od Bešiktaša (5:1).

PRATITE NAS

                        Lokalni javni emiter Radio televizija Podgorica d.o.o. | Adresa: 19. decembra br. 13, 81000 Podgorica | Mail: office@gradski.me | PIB: 03328139                             Odgovorno lice: Vladimir Otašević, izvršni direktor
REDAKCIJA PORTALA: portal@gradski.me | Urednik portala: Dejan Bogojević | REDAKCIJA RADIJA: radio@gradski.me
MARKETING: marketingtim@gradski.me

Dokumenta