Kako navodi, ako se ništa ne promijeni, Pljevlja će u narednim godinama osjetiti sve posljedice tranzicije, ali ni jednu njenu korist.
„Nevladina organizacija Eko-tim, već je podnijela dvije konkretne inicijative nadležnim institucijama. Jedna se odnosila na za izradu Plana pravedne tranzicije Pljevalja kao rudarsko-energetskog centra u skladu sa praksama EU, a druga na uspostavljanje posebnog programa finansiranja unutar Eko-fonda koji bi direktno podržavao projekte u Pljevljima. Odgovora još nema. Tranzicija nije nešto što se tek sprema da dođe – ona se već dešava. Pitanje je da li će biti planska i pravedna ili stihijska i bolna“, ističe Čabarkapa.
Ističe da pored planiranog gašenja Termoelektrane Pljevlja do 2040. godine, dodatni pritisak dolazi i sa evropskog nivoa.
„CBAM – mehanizam prekograničnog oporezivanja ugljenika, koji bi prema prijedlogu Evropske komisije trebalo da se počne primjenjivati od 1. januara 2027. godine, učiniće izvoz električne energije proizvedene iz uglja znatno skupljim i manje konkurentnim“, navodi on.
To dodatno ubrzava kraj doba korišćenja uglja u Crnoj Gori i, ističe on, ostavlja još manje vremena za pripremu Pljevalja na promjene koje dolaze.
“U prevodu, ostalo je jako malo vremena da se pripremimo. Ekonomska diverzifikacija, prekvalifikacija radnika, nova radna mjesta i bolja infrastruktura, sve to mora početi danas, a ne 2039. godine. Zato, pozivamo Vladu da hitno pokrene proces izrade Plana pravedne tranzicije, uz jasno opredijeljena sredstva i rokove. Ovdje se ne radi o ekologiji naspram ekonomije. Radi se o tome da Pljevlja ne ostanu zaboravljena tačka na mapi Crne Gore, već mjesto gdje tranzicija donosi novu šansu, a ne gubitak.“ zaključuje Čabarkapa.
