foto: Gradski.me

Piše: Miodrag Vlahović

Već smo prenatrpani analizama i mišljenjima povodom stranačkih i koalicionih lista za izbore koji su zakazani za 11. juni.

Iznenađenja nema malo, ali su ona bila nekako očekivana – ma koliko i taj oksimoron zvučao očekivano.

Dramatici, to jest, tačnije, brzini dešavanja doprinijela je činjenica da je avgustovskoj većini nedostajao taj ključni, četrdeset i prvi glas u Skupštini, kako bi donijeli još jednu neustavnu odluku i poništili ukaz predsjednika Đukanovića o raspuštanju parlamenta i odluku o raspisivanju izbora. Pošto ni njihov pokušaj sa Bošnjačkom strankom nije dao rezultat, ne treba se čuditi što stranka g. Danilovića ima predstavnike na listi Evropa sad. A na najvišoj ljestvici upravo onog čiji je glas bio nedostajući. Ljubav za ljubav, sir za poslaničko mjesto.

Lista Evropa sad je ionako spoj kompromisa i unutarpartijske borbe. Ali, koja nije? Nećemo analizirati ni prisustvo dugogodišnjih pouzdanih DPS kadrova, miljenika u bivšoj vladajućoj partiji, čak. Preleti su periodična pojava u crnogorskoj politici. Udomljavanje kod onih koji pobjeđuju je profitabilna rabota. Najveća takva selidba je bila za vrijeme tzv. “antibirokratske revolucije”, mada bi se toga sada sjetili samo rijetki … I to ne zbog starosti koja im omogućava da toliko “dobače” u prošlost, nego zbog neprijatnosti teme. Sjećamo se kako su i najveći aparatčici i dogmate tada oduševljeno postajali veterani “dešavanja naroda” … Ali, to je zaista stara istorija, koje se najlagodnije sjećaju oni koji u svemu tome nisu učestvovali. Pa se, evo, sjetismo.

Tako će biti i jednog dalekog budućeg dana, kada presahne oduševljenje politikom lakih obećanja novih populista.

Kada će taj dan doći i u kakvom će ga stanju Crna Gora dočekati, drugo je pitanje.

Odgovor na taj upit će početi da se odmotava baš tog 11. juna (ukoliko, naravno – i ne bilo primijenjeno – mladi nastupajući Predsjednik ne odluči da započne mandat kardinalnim kršenjem Ustava i odloži izbore, što je, ipak, pretpostavka sa samog ruba političke pameti), ma koliko smo sada lišeni mogućnosti da predvidimo koliko je to “istorijsko klupko” veliko.

Na izborima, poslije niza godina, nema Demokratskog fronta u kojem figurira Pokret za promjene. Teza kako je zadatak na “pomirenju Srba i Crnogoraca” obavljen, pa taj savez više nije potreban, je upravo tragikomična. I lažna, naravno. Što je i kako g. Knežević razgovarao nedavno u Beogradu sa srpskim predsjednikom nećemo skoro saznati, ali je rezultat vidljiv.

Vučić sada ima i g. Milatovića na raspolaganju, potpomognutog starom-novom osovinom Bečić/Bogdanović – Abazović, koji već sebe vide u narednom formatu vlasti. Značajno oslabljeni, Demokrate i URA sada razmjenjuju ljubaznosti – ipak, sa značajno manje oduševljenja nego pri njihovom prvom braku iz računa. Dokaza i svjedočanstava o međusobnim uvredama ima previše (iz perioda njihovog nezbora i svađe) da bi zanos i ushićenje zajedničkim nastupom bili ukrašeni pretjerivanjima kojima su oba, tj. sva tri lidera inače skloni.

Ostatak avgustovske većine je “otišao niza stranu”. Pofujali su se, kaže se u našem kraju. Uzdržaćemo se od šale i doskočica povodom tih smiješno-tužnih simbioza i dogovora. Pred njima je “majka svih bitaka” u politici – bitka za cenzus – pa im nećemo smetati.

Smetanje nije potrebno ni kada je SDP u pitanju. I njihova je “iznenadna” odluka bila, zapravo, očekivana. Ona je logična posljedica politike koju od sezone 2013/14 promoviše sada počasni predsjednik Krivokapić, koji je i ovo zamijesio. (Zaboravili smo da stavimo odgovarajući pridjev za tu njegovu dugogodišnju politiku. U oštroj konkurenciji atributa koji bi se mogli pripisati tom političkom poduhvatu, najboljim nam se čini – “pogubna”. Pa se izvinjavamo.)

Posljedice te – dakle – pogubne politike su jasne svima, pa čak i onima (a i u toj se čorbi pominje medijski koncern kojem svi znamo ime), koji promovišu njihov samostalni nastup kao političku platformu koja bi im omogućila da (tobože) budu tas na vagi za buduću, tzv. “centrističku vladu”, koju bi činile gorepomenute “građanske” partije. U taj boj idu bez doskora najpopularnije poslanice, ali i bez predsjednika, koji je, dan poslije odluke o samostalnom nastupu, podnio ostavku iz – ličnih razloga. Eto, moguće je, primjera kako istina može da bude sasvim nekredibilna.

Za napor da se bude u vladi sa istim onima koji su ih, kao što znamo, poslije samo tri mjeseca nelegalbno izbacili (na “telefonskoj sjednici”!) nemamo odgovarajući pridjev. Neka je sa srećom!

Za kraj ostaje zajednička lista DPS-SD-LP-DUA. Njihovo skraćeno ime (“Zajedno!”), za one koji, recimo to tako, uopšte i baš nimalo ne poznaju crnogorske političke prilike, implicira da su konačno, poslije dugog niza godina i poslije mnogo nesporazuma i muka, uspjeli da se ponovo okupe i formiraju koaliciju – pa zato insistiraju na toj politički važnoj novoj činjenici i novom kvalitetu! Nisu dugo bili zajedno, pa su sada opet zajedno – pa da to na sva zvona objave!

Svi znamo da to nije tako, pa zato i čudi izbor ključne riječi njihove predizborne političke poruke. Ali, kako reče jedan njihov stariji član, koji neće biti na listi – tačno je to za slogan, ali možda i nije toliko važno. Možda.

Dugo su već zajedno, dakle, i dalje su zajedno i bore se, valjda, za očuvanje onih pozitivnih dostignuća i vrijednosti dugogodišnje vladavine na koje se mogu, s pravom i legitimno, pozvati. Ali: moraju proći, do kraja, kroz političko čistilište, jer je to neophodnost koju od njih očekuju i njihovi nekadašnji, i njihovi sadašnji i njihovi budući glasači.

Još uvijek su zajedno i time pokazuju da suverenistički, građanski i demokratski blok nije “mrtav”, kako mjesecima i godinama tvrde i oni koji, začudi, nemaju listu za ove izbore. (Pa bi se retoričko pitanje ko je tu politički mrtav moglo postaviti, da imamo vremena za takva pitanja..) To je velika odgovornost i velika obaveza, koja se u Crnoj Gori može ostvariti samo – zajedno!

A da li će osnova, uslova i razloga za to novo zajedništvo biti poslije 11. juna – nećemo dugo čekati da vidimo.

Što ne znači da na takvo – građansko, demokratsko, crnogorsko i evropsko zajedništvo nećemo dugo čekati.

Nada umire posljedna, kažu. Ona je sada vrlo narušenog zdravlja. Oporavak će biti težak i mučan.