Sistem postpenalne podrške bivšim osuđenicima može se unaprijediti licenciranjem programa koji se pružaju unutar zatvora u toku izvršenja kazne, ocijenio je pravni savjetnik u nevladinoj organizaciji (NVO) Juventas, Jovan Bojović.

Bojović je agenciji MINA kazao da u Crnoj Gori postoji prostor za unapređenje sistema postpenalne podrške, odnosno podrške bivšim osuđenicima u procesu društvene reintegracije.

“Kroz Zakon o izvršenju kazne zatvora novčane kazne i mjera bezbjednosti može se naći prostor za unapređenje tog sistema na način što će se licencirati i programi koji se pružaju unutar zatvora u toku izvršenja kazne zatvora”, rekao je Bojović.

On je podsjetio da zaposleni u zatvorskoj policiji moraju polagati posebne stručne ispite za rad sa zatvorenicima.

Bojović je ocijenio da poseban stručni ispit moraju imati i oni koji rade u tretmanu i oni koji ispred Ministarstva pravde vrše nadzor nad realizacijom tretmana nad zatvorenicima, ali i predstavnici civilnog društva koji realizuju aktivnosti unutar zatvora.

“Zato što ćemo na taj način mi dobiti djelovanje u cilju onih za koje radimo. Nećemo imati projekte koji se realizuju samo zbog projektnih aktivnosti, već zaista radi postizanja benefita za cjelokupnu društvenu zajednicu, a prvenstveno ciljnu grupu sa kojom radimo, tako da je to otprilike neka prva incijativa koju bismo mogli izdvojiti”, rekao je Bojović.

On je kazao da je potrebno i licenciranje programa koji se pružaju unutar zatvora, kako ne bi postojala zabuna zatvorenika u pogledu toga ko im pruža podršku, i u kojem obimu.

“Zatvorski sistem je kompleksna cjelina koja se mora razumjeti, a rad sa zatvorenicima je veoma osjetljiv i on mora biti propraćen s posebnim nadzorom”, istakao je Bojović.

Kako je kazao, adekvatna postpenalna podrška i unapređeniji penološki tretman doveli bi do smanjenja procenta povratništva, koji u Crnoj Gori, kao i u regionu, iznosi oko 50 odsto.

On je naveo da krajnji cilj penološkog, odnosno institucionalnog tretmana, nije samo izvršenje kazne zatvora, već postizanje određene reintegracije koja se mora nastaviti nakon izvršenja kazne.

“U toku penološkog tretmana, cilj je da zatvorenici i zatvorenice postignu određeni stepen reintegracije, koji će im biti dovoljan da po izlasku na slobodu mogu samostalno obavljati sve društvene aktivnosti i samostalno brinuti o sebi”, rekao je Bojović.

On je kazao da se bivši zatvorenici i zatvorenice često susrijeću sa različitim problemima, psihološkim, sociološkim, ekonomskim, koje ne mogu samostalno riješiti već im je potrebna dodatna podrška.

“Da bismo im pomogli, moramo imati izgrađenu i adekvatnu prihvatnu postpenalnu podršku. Bez postpenalne podrške, i ukoliko imaju probleme koje sam nabrojao, a ne mogu ih samostalno riješiti, oni se najčešće odlučuju za ponovno činjenje određenih krivičnih djela kako bi makar kratko imali krov nad glavom i sve podrške koje su im potrebne”, rekao je Bojović.

On je istakao da se izgradnjom adekvatnih servisa podrške može umanjiti samo povratništvo, kao i postići bolji rezultati.

Bojovića smatra da su benefiti po društvo koje ima adekvatan postpenalni sistem brojni.

“Samim tim što smanjujemo povratništvo, jačamo tretman, jačamo postpenalnu podršku i smanjujemo stopu kriminaliteta u Crnoj Gori. Svi znamo koji su nam benefiti ukoliko smanjimo stopu kriminaliteta”, rekao je Bojović.

On je kazao da su prisutni i benefiti u odnosu na izgradnju zdrave porodice, ali i benefiti po cjelokupnu društvenu zajednicu, počev od smanjenog kriminaliteta, pa kasnijeg dobijanja jače ekonomske i socijalne zajednice.

“Da bismo osjetili te benefite, moramo raditi na jačanju postpenalne podrške i jačanju tretmana unutar zatvora”, rekao je Bojović.

On je naveo da je Juventas, kroz svoj dugogodišnji rad, uočio da postoji veliki prostor za unapređenje sistema uslovnog otpusta.

Bojović je rekao da se izazovi mogu posmatrati sa različitih aspekata u odnosu na zatvorenike i zatvorenice da su brojni.

“Možemo reći da je to period čekanja u odnosu na odgovor po molbi za uslovni otpust, nejednako postupanje sudova u identičnim slučajevima, odobravanje uslovnog otpusta višestrukim povratnicima, odbijanje u odnosu na one koji su po prvi put počinili određeno krivično djelo”, naveo je Bojović.

On je dodao da postoji prostor za unaprjeđenje sistema kada je riječ o postupanju prema zaposlenima u službi za tretman, odnosno odboru za izvršenje krivičnih sankcija u toku uslovnog otpusta i u Upravi policije.

Kako je kazao, predstavnici Uprave za izvršenje krivičnih sankcija u obavezi su da detaljno opišu postupak, daju mišljenje i objasne kako su došli do tog mišljenja da li je određena osoba postigla određeni stepen resocijalizacije, reintegracije i da li joj se može dati odobrenje i preporuka da bude na slobodi.

S druge strane, prema riječima Bojovića, predstavnici Uprave policije taj sud daju samo kroz zaključke.

“Dakle, tu imamo nejednako postupanje. Smatramo da ima prostora za unapređenje ovog sistema”, rekao je Bojović.

On prostor za unapređenje vidi u rasterećenju prebukiranog pravosudnog sistema, ali i izmjenama unutar tog sistema tako što bi se počiniocima koji nemaju raniju istoriju krivičnih djela po automatizmu davao uslovni otpust na dvije trećine izdržane kazne zatvora ili dugotrajne kazne zakona.

Kako je dodao, taj uslovni otpust gubio bi se u slučaju da dođe do disciplinskog prestupa, dakle, smanjuje im se period na koji izlaze na slobodu.

“Mislimo da ima prostora, ali tu smo da zajedno diskutujemo o tome sa svim koji sudjeluju u ovom sistemu i nađemo najbolje rješenje, kako bismo unaprijedili sistem uslovnog otpusta i rasteretili pravosudni sistem”, poručio je Bojović.

Izvor: Mina