Njegovo pismo prenosimo integralno:
„Poštovani Predsjedniče,
Zbog zlonamjernih interpretacija mog nedolaska na okupljanje naše reprezentacije za utakmice sa Češkom i Hrvatskom, osjećam potrebu da Vam se obratim kao čovjek, fudbaler i Crnogorac, kako biste znali šta je istina u ovom slučaju.
Napominjem da ću o svemu upoznati i crnogorsku javnost, ali nakon utakmice sa Hrvatskom, jer ne želim da na bilo koji način remetim atmosferu u reprezentaciji i oko nje, uoči važnog meča.
Selektora Prosinečkog obavijestio sam porukom o razlozima zbog kojih se ne mogu pojaviti na okupljanju reprezentacije, u Podgorici. Upoznao sam ga sa zabrinjavajućim zdravstvenim problemima, koji se u posljednje vrijeme manifestuju tokom svake utakmice: vroglavica, povraćanje, čak i nesvjestica. Obavijestio sam ga da sam sa klupskim ljekarom dogovorio da tokom pauze u prvenstvu uradimo medicinske pretrage, kako bi utvrdio dijagnozu.
Na tu moju poruku Selektor je odgovorio istog trenutka, jednom riječju – ok! Bez pitanja, makar i kurtoaznog, kako se osjećam, da li sam uplašen za zdravlje i karijeru?! Naravno da znam da živimo u vremenu surovog profesionalizma, ali bih volio i da, barem u ovakvim situacijama, pokažemo da smo i ljudi. Konačno, meni su tek 23 godine.
Na sajtu reprezentacija.me objavljena je informacija, veoma tendenciozno sročena i naslovljena, da sam otkazao poziv da nastupim za Crnu Goru, a da sam igrao za Rapid u prijateljskoj utakmici protiv Venecije. U toj informaciji, međutim, nema suštine: utakmicu sam igrao jer je to tražio klupski medicinski tim, koji je sve vrijeme bio pripravan pored terena, kako bi mogli da urade nalaze u realnim uslovima izlaganja organizma naporu utakmice. U 74. minutu sam izašao iz igre i odmah priključen na instrumente kojima je skenirana reakcija organizma u uslovima napora koje nose utakmice.
Ovo je, u najkraćem, objašnjenje i istina o mom nedolasku na pripreme reprezentacije. Komentar Selektora u kojem dovodi u pitanje moju ljubav prema Crnoj Gori smatram nepedagoškim, nesportskim i neljudskim. Moju ljubav prema Crnoj Gori niko nema pravo da dovodi u pitanje. I to je najviše što mi u ovim okolnostima lijepo vaspitanje dozvoljava da kažem.
Moja je čvrsta namjera da ozdravim, a onda da dugo i dugo dajem sve što mogu mojoj jedinoj državi. I da ostvarim san – da u najdražem dresu zaigram na Svjetskom i Evropskom prvenstvu.
Vas srdačno pozdravljam i želim puno sreće, večeras na Maksimiru i ubuduće!
Andrija Radulović, ponosni reprezentativac Crne Gore“.
