Putuj, Evropo

Dragan K. Vukčević ili Hudini – kako CANU obilježava 50 godina postojanja?

Piše Stefan Todorović

50 nijansi CANU

Koliko je Crnogoska akademija nauka i umjetnosti privržena Crnoj Gori vidi se po njenome učinku, naročito u periodima kad se lomila sudbina ove države. Svjesna značaja koji ima, CANU je mudro ćutala prilikom raspada bivše Jugoslavije, nijemo gledala granatiranje Dubrovnika, hrabro odbila da osudi odlazak crnogorskih dobrovoljaca na bosansko ratište a onda i organizovala veličanstvenu proslavu „srpskog Njegoša“ 1993. godine. CANU je tvrdo prespavala referendum 2006. i sve značajnije izazove s kojima se suočila obnovljena država. CANU je ćutala i povodom donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti kao i tokom litijaške revolucije. Vjerovatno se vodeći računicom da su političari i vlasti prolazni a da je samo CANU vječna. Akademija se nakon 30. avgusta ponaša kao da se u Crnoj Gori nije desilo ništa. Zavisnost od državnog korita učinila je ovu okoštalu grupaciju hipokrizičnijom i alavijom od onog sovjetskog društva književnika koje je Bulgakov opisao u „Majstoru i Margariti“.

Ubrzo nakon konstituisanja nove Vlade kada se činilo da je crnogorski državnotvorni blok u rasulu, CANU je primila delegaciju premijera Zdravka Krivokapića i obećala da će raditi isto što i do sad, ništa. No, kako se, što bi rekao Bloh „istorijsko vrijeme zgusnulo“ a političke prilike u međuvremenu dinamizirale i usložnile, CANU se našla pred novim iskušenjem – kako se opredijeliti u novonastalim okolnostima? Najbolji sociolog među biznismenima i najbolji biznismen među sociolozima Dragan K. Vukčević, kao čovjek jake tržišne intuicije bukmejkovao je odnos između dva politička pola u Crnoj Gori kao vrlo neizvjestan jer oba imaju dobre izglede za pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima koji će po svoj prilici biti sudbonosnog karaktera na duguročnome planu. Zato se odlučio na hudinijevski manevar i personifikacije dva suprotstavljena tabora śeo za isti sto.

Efekti i trik

Zajedničke fotografije Mila Đukanovića, Zdravka Krivokapića i Alekse Bečića nakon dalekometne baražne vatre iz Beograda na račun Vlade Crne Gore zbog Temeljnog ugovora djelovale su kao mađioničarski trik. Dio državnotvnornog tabora ih je tumačio kao izmicanje Krivokapića i Bečića iz Vučićevih kandži, dok je dio anticrnogorskog tabora okupljen oko DF-a optuživao dotične za izdaju srpstva. Ipak, to je bio samo jedan od dobro smišljenih efekata. Najveća iluzija koju je CANU priredio toga dana bio je povod okupljanja – 50 godina od osnivanja CANU!

Od tehničkih pomagala za svoju predstavu predśednik CANU iskoristio je nosioce najviših državnih funkcija. Tačka se sastojala u tome da javnost ubijedi u to kako će CANU obilježiti 50 godina od osnivanja i da će bez obzira ko bude na vlasti ona i dalje ostati „krovna institucija nauke i kulture u Crnoj Gori“. Na osnovu informacija koje su mediji prenijeli s pomenutog skupa, izgleda da je Dragan K. Vukčević u tome i uspio. Gotovo svi portali objavili su kako CANU proslavlja 50 godina postojanja.

45, 48 ili 50?

U gotovo svim pregledima istorije Crne Gore koje tretiraju XX vijek stoji zapisano da je Crnogorska akademija nauka i umjetnosti osnovana 1976. godine tako što se Društvo za nauku i umjetnost Crne Gore formirano 1973. transformisalo u akademiju. Između 2021. godine kada CANU slavi 50 godina postojanja i 1976. godine kada je osnovan CANU tačno je 45 godina. CANU je kao što rekosmo nastala iz Društva za nauku i umjetnost čiji su članovi izabrani 1973. godine. Između 2021. kada CANU slavi 50 godina postojanja i 1973. godine kada je zasijedala Matičarska komisija za izbor članova Društva za nauku i umjetnost, tačno je 48 godina. Na prvoj konstitutivnoj śednici iste te godine izabrani su članovi Skupštine društva, predśednik i potpredśednici. Potom je usvojen Statut i formirana odjeljenja.

Na sajtu CANU u informacijama o akademiji stoji: „Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU), osnovana je 12. oktobra 1971. godine, kao Društvo za nauku i umjetnost Crne Gore, sa sjedištem u Titogradu. Kao ‘samostalna i samoupravna naučna organizacija, koja udružuje istaknute naučne radnike i istaknute umjetnike’, i kao najviša ustanova u oblasti nauke i umjetnosti u Crnoj Gori, Društvo je imalo za cilj ‘unapređenje nauke i umjetnosti, pomaganje svestranog razvoja SR Crne Gore i učvršćivanje saradnje i bratstva među jugoslovenskim narodima i republikama’.“ No od 1971. godine kada je donijeta odluka o osnivanju društva do 1973. godine nije bilo nikakvih konstitutivnih aktivnosti. Zašto ih nije bilo? Zato što se Društvo za nauku i umjetnost iz kojega će nastati CANU ustanovilo tek 1973. godine!

Da bi zbilja razriješili dilemu kad je CANU zapravo osnovana, poslužiće nam takođe sajt ove institucije. U podrurbici pod nazivom „predsjednici Društva za nauku i umjetnost Crne Gore i predsjednici CANU“ nalazimo da je za prvog predśednika Društva za nauku i umjetnost/CANU izabran istoričar Branko Pavićević. Pitate se koje godine? Uredno stoji – 1973. Na starome logu akademije koji je korišćen do prošle decenije nalazila se ugravirana osnivačka godina – 1973. Zašto je logo promijenjen, o tome drugom prilikom.

P.S.                                                      

Izmišljanje jubileja od 50 godina osnivanja i uključivanje u odbor za obilježavanje najviših predstavnika vlasti u Crnoj Gori motivski je objašnjeno u prvom dijelu teksta. Da je kojim slučajem poštovao godinu konstituisanja, predśednik CANU bi to ostavio za 2023. godinu. Ali, tada bi vjerovatno bilo kasno za njegov manevar, jer će se do tada iskristalisati politička situacija u zemlji i biti jasnije da li će Crna Gora biti dio Evropske unije ili srpska provincija na moru. Do tada, Hudini će glumiti da Crnu Goru izbavlja iz lanaca, a akademik s dvije knjižice i bez referenci śeđeti na dvije stolice i vagati koja će biti čvršća. I pitanje za kraj: Pošto je na sastanku povodom 50 godina CANU bila prisutna i Vesna Bratić, koja se svojevremeno zalagala za seljenje mauzoleja s Lovćena, isto kako su, kako veli, uradili s jednim manastirom u njenoj ujčevini – kamen po kamen, oće li Dragan K. Vukčević mijenjati logo CANU i umjesto aktuelnog simbola metnuti karađorđevićevsku kapelu?

Povezani članci

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *